Tragična smrt dječaka zaraženog koronavirusom u nedjelju je potresla cijelu Hrvatsku. Najmlađoj žrtvi korone bilo je tek 11 godina, a do fatalnog je ishoda došlo zbog komplikacija izazvanih multisistemskim inflamatornim sindromom (MIS-c).
Infektolog Goran Tešović kazao je za Dnevnik Nove TV da je od početka pandemije u Hrvatskoj zabilježen ukupno 31 pacijent koji je bolovao od tog sindroma, što je javnosti dosad bilo manje poznato.
"Najčešće se javlja nakon što dijete preboli prvu fazu bolesti. Čak i nakon asimptomatskog oblika. Nekoliko tjedana nakon toga vrućica, javljaju se bolovi u trbuhu, nekad u cijelom tijelu, ponekad proljev i povraćanje, a nakon toga znakovi oštećenja brojnih organskih sustava. Najčešće su to srce, bubrezi i crijeva'', kazao je Tešović.
Majka jednog djeteta koje je također imalo ovaj sindrom kazala je za DNEVNIK.hr kako je njezin sin prije no što mu je dijagnosticiran MIS-c bio dvaput negativan na testu za koronu. "Ništa nije na to ukazivalo, prebolio je koronu bez ikakvih simptoma, nitko od nas nije znao da je bio zaražen. Kad smo došli k liječnicima, sve im je to bilo nepoznato", rekla nam je Jasminka Kalčić.
Kratko vrijeme nakon što je prebolio koronu – za koju tada još nisu znali da ju je imao – stanje njezina sina naglo se pogoršalo. Dobio je visoku temperaturu, pa su posumnjali na COVID-19 te ga testirali, prvo brzim pa PCR testom. Na oba je bio negativan. Stanje mu se nije popravljalo, stoga je hitno prebačen u riječku Dječju bolnicu Kantrida. Liječnici nisu znali o čemu se radi, no Kalčić je infektologinja iz Londona, s kojom ju je spojila prijateljica, kazala da bi mogla biti riječ o multisistemskom sindromu te ju je uputila da sinovu liječniku predloži da se napravi test na antitijela za koronu. Nakon što se tim testom ispostavilo da je dječak bio zaražen, liječnici su postavili ispravnu dijagnozu te počeli s terapijom imunoglobulinom. Ubrzo je izašao iz bolnice.
"Još je slab, dosta je smršavio i stalno mu je hladno. Inače je bio dijete kojemu je uvijek bilo toplo, došao bi ujutro u kuhinju i pitao zašto radi grijanje. Povremeno sada ima nesanice, dođe mi u jedan ujutro pa kaže da ne može spavati. I što sam još primijetila – uši mu ponekad budu tamnocrvene. Ne znam zbog čega je to. Na drugo mi se dosad nije žalio.
On je vrlo odgovorno dijete, razgovarali smo po povratku iz bolnice i objasnila sam mu da mi treba reći što god da primijeti da mu se događa. Ali još sam napeta, u strahu. Barem triput sam noćas išla u sobu slušati ga kako diše", priča nam Kalčić.
Istaknula je kako će njezina sina liječnici pratiti godinu dana. "Rekli su mi kako ga moraju pratiti da bi znali da je moje dijete to izguralo do kraja. Pitanje je što bi moglo biti okidač za taj sindrom, oni ne znaju trenutačno ništa o tome, zato će mu svaka dva mjeseca raditi kompletne pretrage.
Imam puno povjerenje u liječnike, ali znam da im je teško. Stručnjaci bi trebali više komunicirati, da se informacije o ovom sindromu spuste do liječnika opće medicine jer ipak su oni prvi kojima se obraćamo", istaknula je Kalčić.
Navela je kako taj sindrom postoji i kod odraslih, ali u Hrvatskoj zasad nema informacija da je bilo takvih slučajeva, što ne znači da ih nije bilo, već možda jednostavno nisu prepoznati.
"Članica sam jedne grupe u SAD-u za roditelje djece koja su preboljela ovaj sindrom. Po njihovim iskustvima, ima i djece koja se duže od godinu dana bore s tim, a sindrom se zna i vratiti. O ovome treba pričati, nije baš istina da COVID-19 nije opasan za djecu, kao što se često zna čuti. Da, možda je u postocima manje oboljelih među djecom, ali ako je riječ o vašem djetetu… Liječnici su mi rekli kako među djecom ima 14 posto asimptomatskih, kod kojih se kasnije mogu pojaviti posljedice. Sada gledam svoje dijete i trudim se zapamtiti sve što se događa jer ne znam hoće li za mjesec dana to što sada vidim biti predznak nekog simptoma…
Imam niz upita roditelja iz cijele zemlje, pitaju me za mišljenje o ovom sindromu. Htjela sam potaknuti da se o tome govori jer vjerujem da slučajeva ima i više, samo su možda zavedeni pod drugim dijagnozama. Nažalost, uvijek postoje i ljudi koji ne priznaju da nešto postoji dok se ne dogodi njima ili njihovoj obitelji, ili dok ne dođe do neke tragedije poput ove", kazala je Jasminka Kalčić.