U članku 291. zakona o kaznenim djelima protiv službene dužnosti, u dijelu s podnaslovom Zlouporaba položaja i ovlasti, u prvoj točki piše ''službena ili odgovorna osoba koja iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači svoje ovlasti ili ne obavi dužnost pa time sebi ili drugoj osobi pribavi korist ili drugome prouzroči štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina''. Tragom tog zakonskog članka krenuli smo u propitkivanje ima li u cijepljenju preko reda kaznene odgovornosti.
''U praksi ovaj članak mora biti povezan s propisom ili uredbom ili bilo kojim podzakonskim aktom koji bi prvo morao odrediti koje su to ovlasti i dužnosti liječnika kada je u pitanju cijepljenje, red kod cijepljenja ili barem propis što se smije i kako raditi s viškom cjepiva u nekom trenutku. Bez toga nije moguće dokazati niti tvrditi da je netko prekoračio ili zloupotrijebio svoje ovlasti'', objašnjava nam odvjetnik Anto Nobilo.
S njim se slaže i izv. prof. dr. sc. Igor Vuletić s katedre kazneno-pravnih znanosti osječkog Pravnog fakulteta. ''To je određena siva zona, kakva postoji i kod dokazivanja nesavijesnog liječenja. Naime u medicini postoje neki opći standardni protokoli kojih se svi drže. Ja sam uvjeren da već negdje postoji neki standardni protokol koji je propisala Svjetska zdravstvena organizacija u slučaju masovnih cijepljenja tijekom epideija ili pandemija. No naša će praksa uvijek tražiti neki pisani akt kojega za sada, koliko je meni poznato kod nas u slučaju ovog cijepljenja još uvijek nema.''
Nema, cijepljenje protiv koronavirusa u Hrvatskoj je dobrovoljno, što i po Nobilu i po Vuletiću dodatno komplicira donošenje propisa.
''Kada je u pitanju dobrovoljno cijepljenje strogo donošenje propisa moglo bi dovesti u pitanje njegovu dobrovoljnost. To bi se moglo izvesti u nekoj izvanrednoj situaciji ili slično, kada se može u pojedinim situacijama derogirati određena ljudska prava. bojim se da u našoj praksi to trenutno nije izvedivo'', objašnjava Vuletić.
Nobilo smatra kako bi dobrovoljno cijepljenje bilo jako teško regulirati propisima, jer bi se otvorilo previše novih pitanja koja bi u praksi bilo jako teško tumačiti. ''Tko se ima pravo cijepiti, kojim redom, kojom vrstom cjepiva, prema kojim kriterijima, što s onima koji odbiju cijepljenje, što s viškom cijepiva'', objašnjava Nobilo napominjući kako se ipak dio toga može određenim propisima regulirati.
Oba se pravna stručnjaka slažu kako će do nekog dijela te regulacije doći, te kako se nalazimo u novoj situaciji koja zahtjeva daljnje promišljanje o regulaciji toga.
To je na neki način potvrdio i ministar zdravstva Vili Beroš koji je na konferenciji Nacionalnog stožera jasno rekao da je HZJZ-u poslao dopis da propiše protokol za cjepiva koja ostanu. Poslali smo upit Zavodu kada možemo očekivati takav propis, a odgovor ćemo objaviti kad ga dobijemo.
S obzirom na sva pitanja koja se počinju postavljati oko cijepljenja preko reda, vrste cjepiva koja će netko uzeti, pristanke i nepristanke na cijepljenje, te znatne tenzije i nesigurnost koje se oko svega počinju javljati u društvu - nekakva regulativa morat će se jako brzo utvrditi. S tim se na neki način složio i ministar koji je rekao da ''nije pravnik, pa ne zna detalje, ali zatražio je i zatražit će da se sve regulira''.
No do tada kako se čini ostaje zaključak, s kojim su se složila oba sugovornika. ''Sve ostaje na moralu i etici''. Na žalost, ispada da u Lijepoj Našoj to i nije visoko na listi prioriteta.