Sinu Sanje i Zorana Milanovića profesorica matematike je, zamislite sad, zaključila 4 (slovima: četiri) na kraju školske godine. Četiri, hej! Pa tko bi to dopustio?
Mama Sanja, ma baš kao svaka mama, obrisala je suzu jer sin nema 5,0 pa je sjela za računalo i otvorila dušu. Nabrojila je sve propuste profesorice. Pisala je ravnateljici, razredniku i psihologinji, i to sve sa službenog maila Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. To je sporno!
Grozna četvorka
U tom je pismu iskazala nezadovoljstvo radom profesorice i zaključenom ocjenom, a onda navela da ne očekuje da se ta grozna četvorka promijeni u peticu. Pisala je to nakon završetka školske godine, nakon što su sve ocjene zaključene. Kad je isteklo 48 sati za prigovor. I to je sporno!
Ima još mama koje bi pisale mail nezadovoljne ocjenama, ali mama - prva dama trebala je, baš zato što ima moć, funkciju i utjecaj, ne napisati takav mail. Ali napisala ga je. I to je sporno.
Neke mame nemaju kome pisati
Ima i mama koje bi pisale mail ministru jer dugo čekaju važan pregled, ima mama koje bi pisale gradonačelniku jer dijete nije dobilo vrtić, ima mama koje bi pisale nekome mail da su gladne i bez posla, ma ima puno različitih mama. Samo te mame nemaju kome pisati, a i da pišu, to vjerojatno nitko ne bi pročitao. I to je sporno.
Mail koji je mama Sanja poslala na školske adrese ne samo da je pročitan već je preko noći ocjena 4 postala 5. I to je sporno. Možda čak najspornije.
Ured predsjednika odgovorio
Nakon toga mama Sanja, koja je u mailu tvrdila da joj cilj nije veća ocjena već samo želja da upozori na propuste, nije napisala novi mail da kaže – ''Ma ne, hvala, niste trebali''. I to je sporno.
Mama Sanja nije odgovarala na upite novinara Jutarnjeg lista kako bi objasnila što je i zašto učinila nego su nakon objave teksta odgovorili iz Ureda predsjednika i proslijedili mail gospođe predsjednikove supruge. A koliko je to tek sporno!
Ma, nije ništa sporno
Mama Sanja ovim potezom popravila je ocjenu svome sinu, ali nije mu pomogla. To je i sporno, ali i tužno.
No, ne zaboravimo. Živimo u zemlji u kojoj se zapošljava po babi i stričevima, u kojoj se namještaju poslovi, krade na visokim funkcijama, župani prodaju za male pare, a ono što bi nam svima trebalo biti dostupno dobivamo samo ako imamo vezu. Zato u ovoj još jednoj priči iz Hrvatske ništa nije sporno. Da je drukčije, ne bi valjalo.
Stoga se samo nadam da u 4. razredu sinu predsjednika i brižne mame Sanje neće nikome pasti na pamet dati manje od 5 (slovima: pet). Jer kad se u ovoj priči zbroji 2 i 2, sve je jasno. To je čista petica!