Trbuh i duša glavnog grada. To je Dolac. Najveća zagrebačka tržnica, krcata svime što polje nudi, budi se prije svih.
"Ako nešto radiš - nešto imaš. Ak' ne radiš - nemaš niš'!", kaže Božica. Kumice, mahom Križevčanke, pamte bolja vremena. I s njima pune vrećice.
"Nekad su znali dve, tri kile sira, trpaj! Sad 40, 60 dkg, pola kilice. Jednu mjericu...", kaže Marica. Za cijenu se nije pitalo, kažu. Danas se, zbog poskupljenja, svaka kuna važe.
"Nekad su vam znali ostaviti i za kavu 5 kuna, a sad si ženice traže lipe da im date sira...", dodaje Marica.
"Ni ne dolaze više ovdje. U diskontu kupi sve na jednom mjestu, plati karticom, ne treba se mučit...", dodaje jedan prodavač.
U gradu u kojem živi četvrtina Hrvatske, a godišnje se vrti najviše novca, Zagrepčanima je mučno već na spomen računa. Uz visoke režije, plaćaju i najveći prirez u državi: čak 18%.
"Penzije, znate kakve su, nisu velike. A režije - ajme Bože!", "Sami smo krivi, znate, što ne izlazimo i što krive ljude izberemo...", "Je li Milan Bandić loš gospodar? - Neke stvari je dobro napravio, ali mnoge, kao infrastrukturu, nije napravio!", kažu građani.
Obnova od potresa
Na leđa mu sada pada i dio tereta u obnovi grada od razornog potresa. Sve je manje strpljenja među onima kojima se prije 8 mjeseci sve urušilo. Zimu koja je pred vratima dočekuju u nekoliko kvadrata hostela. Ali ne sjede prekriženih ruku.
"Jako slabo su sobe grijane, kupaone uopće, hodnici nisu grijani... Sami smo dobili kredit i krenuli u obnovu, jer ne možemo državu čekati. Milijun kuna koštaju zabatni zidovi, krovište i dimnjaci", kaže Tanja Šorman.
Ni ne naziru se u okolici Zagreba, otkriva pogled iz zraka. I u Dankovcu je voda već odavno došla do grla. 10-ak kilometara od centra metropole, štedi se svaka kap. Ona iz slavine ravna je zgoditku. Pa ovisno o potrebama uskače i cisterna.
"Ne samo da je problem što ostajemo bez vode, nego nakon puštanja te vode se pojavljuje i velika nečistoća u tim cijevima", kaže Vlado Svibovec. Sada te cijevi čupaju. Nakon 16 godina natezanja sve se rekonstruira. Ne bi li sva kućanstava priključili na vodovod.
"Uvijek se kod nas nekaj događa pred izbore... I naravno, nama ti ležeći policajci ne bi ni trebali, jer je čitava cesta ležeća policija", dodaje Svibovec.
Rotor zarotirao svakodnevicu
Trpe ih i Vladini sugrađani debelo navikli na krkljance na cesti. Pravi je ovo smjer za vježbu strpljenja. Prometni zastoj manji na rotoru financiranom i hrvatskim i europskim novcem. Zarotirao je svakodnevicu vozača i položio test. Ali radovi s njim nisu stali. Sve se praši ispod jednog u nizu dotrajalih mostova. Čiji završetak, slučajno ili ne, stiže baš pred lokalne izbore.
"Ništa nije uzalud, toliki se novac ulaže, skoro sve se skida. Nova armatura, novi beton, nova ograda, sve skoro novo. Tip-top bi bilo kad bi se novo pravilo, a kad se renovira kuća koja je sad potresena - ne može bit tip-top", kaže Ivan Radić, građevinski radnik.
Daleko od savršenih i tramvajske su pruge. U dva desetljeća nije izgrađen ni metar nove.
Svih se ovih godina gradi. A nikako da sve dovrši i uz zaduženja. Niz je projekata teških milijarde i milijarde kuna. A ime gradonačelnika koji sve konce drži u rukama veže uz pogodovanja i afere. Posljednja, sljemenska žičara, čija je cijena gradnje otišla u nebo.
"Radije bih govorila o tome što nam sve ta žičara donosi u budućnosti i kako to možemo iskoristiti nego jesu li su prenapuhani troškovi. Zagreb je pod lupom duži niz godina, mi itekako pazimo na svaki naš korak", kaže Mirka Jozić, pročelnica za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša.
Velebna žičara i pretrpano reciklažno dvorište
I ovo je slika dva Zagreba. Nasuprot velebnog zdanja zapušteno, a pretrpano reciklažno dvorište. Ima i onih koji ne bacaju gdje stignu.
"Godišnje imaš dva puta odvoz glomaznog otpada i ova dvorišta i ti bacaš u šumu, ne shvaćam! Vjerojatno je problem dopeljat", kaže Miro.
Da će život među smećem proći bez europskih kazni uvjerava Bandićeva suradnica. I s najvećeg odlagališta hvali ekološkim pomacima. Kažu - 40% više se i razvrstava. Dobiju li dozvolu grade i sortirnicu.
"Mislim da bismo mi svi trebali stimulirati jedni druge da koristimo postojeću infrastrukturu u koju je grad uložio - preko 270 milijuna kn vlastitih sredstava!", kaže Jozić.
Zagreb ulaže i u rasadnike najmlađih. Ipak, u jednoj od 400-injak odgojnih ustanova, poput Osnovne škole Ante Kovačića, vape za još najmanje 15-ak novih učionica.
"Tri razreda se moraju izmijeniti u jednoj učionici između 7 i 8 navečer, imate jedva pola sata da prozračite. Užasno puno se gradi, a i sada će se useliti zgrada od 84 stana - to je naše upisno područje", kaže ravnateljica.
Više od 70 tisuća studenata znanje brusi na prestižnom zagrebačkom sveučilištu. Smještaj u domu u kojem za 300-injak kuna na mjesec ima sve pomogao je Požežaninu Andreju Soldi. Izdaci za prijevoz, prehranu, smještaj nisu mali.
"Jer su stvarno stanovi jako skupi, doslovno šupu iznajme za 2 tisuće kuna, nisu neki standardi. A opet u domu je prva liga", kaže Soldo koji studira na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Potraga za dodatnim studentskim džeparcem sada mu je u drugom planu.
A u Ivaninom prvom briga je za troje djece. Njezin je to glavni posao. Najmlađe nije upisala u vrtić. Od grada je dobila status majke odgajateljice s mjesečnim primanjem od oko 4000 kuna.
"Podstanari smo, samo muž radi... Valjalo bi da i drugi gradovi uvedu ovu mjeru, puno znači u današnje vrijeme, dosta ljudi ostaje bez posla, pogotovo sad kad je korona...", kaže Ivana Marić. Život u velikom gradu bogate kulture i umjetnosti ne bi mijenjala nizašto.
Sinković: "Prošao sam cijeli svijet, ali uvijek mi se prekrasno vratiti u Zagreb"
Što o svom gradu misle sportaši koji ga svojim uspjesima promoviraju u svijetu pitala je reporterka Ivana Pezo Moskaljov veslača Valenta Sinkovića.
"Zagreb je moj grad, prošao sam cijeli svijet, ali uvijek mi se prekrasno vratiti u Zagreb i jako sam optimističan, sa nekog stajališta veslača. Što se nas veslača tiče stvarno imamo sve uvjete za uspjeti. Sigurno vam ni jedan veslač neće reći da zbog uvjeta nije uspio", kaže Sinković te dodaje kako je optimističan i što se tiče budućnosti.
"Puno je djece tu na Jarunu, puno djece trenira. Imat ćemo sljedeće godine svjetski kup u Zagrebu i tu će se malo popraviti staza, dotjerati što treba. Veselim se svemu tome", rekao je veslač koji je s bratom upisao povijest rezultatima.
"Sigurno da je teško doći do svjetskog vrha, ali nama je taj proces došao prirodno, u početku su najzaslužniji naši roditelji koji su nas doveli u sport. Imali smo svu moguću podršku našeg kluba, a poslije kad smo napravili neke rezultate i Olimpijskog odbora i Grada Zagreba. Ništa nam nije falilo, a to se vidi i po rezultatima", kaže Sinković koji kaže da se u Zagrebu puno ulaže u sport.
"Nekad te i očvrsne kad ne možeš imati sve što hoćeš", kaže veslač kojem je životu Zagrebu lijep i ne bi ništa puno mijenjao.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr