Zamislite da odlazite na posao i trpite nasilje. Nerijetko je to sudbina više od 3000 ljudi u Hrvatskoj koji radeći kao licencirani zaštitari i čuvari svakodnevno riskiraju živote za plaću od oko 670 eura. Upravo su oni prva brana nezadovoljnika i kršitelja zakona koji dolaze u štićene institucije i tvrtke.
Biste li vi poginuli za minimalac?
Prije dvije godine zaštitar u zagrebačkom kasinu ubijen je dok je radio svoj posao. On je, naime, iz automat-kluba izbacio trojicu muškaraca koji su divljali nakon što su izgubili novac, a oni su ga nakon toga napali. Od posljedica ozljeda zaštitar je preminuo u bolnici.
"Ne znam broj noževa koji su bili upereni prema meni, doživio sam prijetnje, ali i sačekuše nakon posla. Kada kolege koji rade u civilu uhvate nekog u krađi, često dolazi do tučnjave, vrijeđanja i naguravanja. Kolegica je bila napadnuta u trgovačkom centru i udarila je glavom u blagajnu. Zaštitari su prva prepreka ljudima kad nekamo dolaze i ako su nervozni, iskale se upravo na njima", ispričao je Marin Knežić Denić, sindikalni povjerenik sektora privatne zaštite. Upozorio je na težak položaj ljudi zaposlenih na poslovima zaštitara i redara.
Zbog male plaće rade prekovremeno
Mnogi od njih rade 200 ili 250 sati na mjesec kako bi zaradili dovoljno novca da prežive.
"Već su odavno na margini društva i njihova je egzistencija svaki dan dovedena u pitanje. S ovom se plaćom ne može živjeti ni preživjeti. Mnogi rade i više od 250 sati mjesečno jer su primorani i nemaju drugi izlaz. Zamislite osobu koja radi u visokorizičnom objektu i toliko radi. Time se dovode u opasnost i ljudi koje štiti", objasnio je Marin Knežić Denić i dodao da u takvim uvjetima zaštitari ne mogu dobro obavljati svoj posao.
Za niske plaće Knežić Denić djelomično drži odgovornim i zakon koji ne propisuje da minimalna plaća za ovo zanimanje bude viša od državnog minimalca.
"Plaću određuju privatnici. Poslodavac će, da bi dobio klijenta, ići s manjom cijenom rada. I onda stave cijenu od tri eura po satu, pa sad zamislite što daju radniku kad oni toliko naplaćuju. Nažalost, plaće ne određuje zakon i zato je ovo dopušteno. Kada bi zakon odredio cjenovni razred plaće ili minimalnu satnicu, ne bi bilo ni tolikog broja novoosnovanih tvrtki, poslodavci bi morali poštovati ugovor", objasnio je Knežić Denić. Dodao je da u mnogo boljoj situaciji nisu ni zaštitari koji rade za gradove, bolnice ili javne tvrtke i imaju kolektivne ugovore.
"Nažalost, dovest će se u pitanje ovaj posao te će i njega početi raditi stranci koji ne razumiju hrvatski jezik, ne znaju što su ovlasti, kako se koriste i što je zaštita ljudi", navodi sindikalni povjerenik. Objašnjava da zaštitari polažu ispit u Ravnateljstvu policije, zbog čega je cilj izboriti status zaštitara kao službenih osoba, s obzirom na to da se radi o osobama koje imaju javne ovlasti i iskaznicu MUP-a.
Osim lošeg statusa zbog stava poslodavaca, zaštitari nose i stigmu u javnosti.
"Već više od 10 godina traje stigma da su zaštitari alkoholičari, ljudi bez škola, ljudi koji to rade jer nemaju što drugo, što stvarno nije istina. Mi u svom sektoru imamo ljude s diplomom koji se stjecajem okolnosti nisu mogli zaposliti u struci. Da bi bio zaštitar, moraš imati trogodišnje ili četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, kao i policajac", zaključio. Pozvao je na poboljšanje statusa zaštitara i redara u društvu.