Vrhovni sud je priopćio da je donio presudu kojom je prihvatio žalbu državnog odvjetnika i preinačio u odluci o kazni presudu Županijskog suda u Zagrebu.
Najviši sud je, objavivši samo incijale optuženika i oštećenika, podsjetio da je Mirko Šašo osuđen zbog ubijanja civila 1991. zajedno s još jednom osobom.
Sud je precizirao da su se Španoviću lažno predstavili kao policajci te su ga izveli iz stana u Sisku nakon čega su ga, uz pomoć treće osobe, odvezli do mjesnog groblja gdje je muškarac iz Šašine pratnje ispalio 25 hitaca u Radu Španovića koji je preminuo.
Vrhovni sud smatra da je prvostupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora.
Dodaje da je prvostupanjski sud propustio otegotnim cijeniti da je Šašo počinio kazneno djelo kao vojnik koji je samoinicijativno napustio borbeni položaj te otišao u grad izvan zone ratnih operacija do stana civila radi njegovog usmrćenja.
''Time je narušen ugled i čast vojske, kao i dignitet Domovinskog rata'', naglasio je sud dodajući da je pravilno olakotnim cijenjena Šašina prijašnja neosuđivanost, roditeljstvo i protek vremena od počinjenja djela kojem Šašo nije doprinio.
Šašo je, zajedno s Hasom Mahmutagićem, uhićen u veljači 2018. zbog ubojstva radnika sisačke Željezare Rade Španovića kojeg su odveli iz njegova stana u Capragu 6. rujna 1991., dok je njegovo tijelo pronađeno 14. rujna iste godine u Gušću, nedaleko Siska.
Mahmutagić je u prvom postupku osuđen na osam godina zatvora, dok je Šašo bio oslobođen. Nakon što je Vrhovni sud vratio predmet na ponovno suđenje, Šašo je u ponovljenom postupku osuđen na tri godine zatvora za sudjelovanje u Španovićevom ubojstvu.
Rade Španović je jedan od 25 ubijenih sisačkih Srba za čiju je smrt, po zapovjednoj odgovornosti, 2013. godine na 10 godina zatvora osuđen ratni dozapovjednik sisačke policije Vladimir Milanković. U istom slučaju je bio optužen i njegov nadređeni Đuro Brodarac koji je preminuo prije početka suđenja.