U utorak je u Zagrebu umro hrvatski fizičar akademik Ksenofont Ilakovac u 96. godini života. Bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Rodio se u Zagrebu 16. kolovoza 1928. godine, a 1951. godine diplomirao je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Tri godine poslije, doktorirao je eksperimentalnu nuklearnu fiziku u Birminghamu.
Iste godine kada je diplomirao, postao je asistent Ivana Supeka u Zavodu za teorijsku fiziku PMF-a i bio je njegov blizak suradnik kod ustrojavanja Instituta Ruđer Bošković. Ondje je od 1956. bio voditelj Nuklearno-strukturne grupe, od 1957. pročelnik Odjela nuklearne fizike, a od 1964. do 1967. pročelnik Odjela za nuklearna i atomska istraživanja. U Institutu je utemeljio Laboratorij za elektroslabe interakcije.
U Fizičkom zavodu PMF-a predavao je od 1956., od 1964. kao izvanredni profesor, a od 1973. kao redoviti. Predavao je i nakon umirovljenja 1998. kad postaje professor emeritus.
Na PMF-u je 1991. osnovao Laboratorij za atomsku i nuklearnu spektroskopiju, a kao voditelj od 1971. do 1983. preustrojio je poslijediplomski studij fizike u okviru Sveučilišta u Zagrebu.
Bio je i gost profesor na University of Washington u Seattleu između 1962. i 1964. godine. Također je bio i redoviti član HAZU od 1991., a izvanredni član od 1975.
Glavno je područje njegova istraživanja nuklearna i atomska fizika. Suotkrivač je međudjelovanja neutron-neutron u konačnom stanju reakcije D(n, p)2n i prvog određivanja n-n duljine raspršenja.
Prvi je u Hrvatskoj pokrenuo istraživanja nuklearnih reakcija s tri tijela u konačnom stanju i dvokvantnih raspada. Otkrio je rezonantni učinak u dvojnim rendgenskim raspadima.