Otkada je srpska glumica Milena Radulović javno obznanila da je žrtva silovanja svog profesora glume Miroslava Mike Aleksića, anonimne ispovijesti žrtava seksualnog nasilja u sklopu inicijative "Nisam tražila" i "Nisi sama" šire se društvenim mrežama. S iskustvima spolnog uznemiravanja, pa i silovanja, mnogi su istupili i imenom i prezimenom.
Stranicu na Facebooku pod nazivom "Nismo tražile" osnovale su četiri bivše studentice Akademije dramskih umjetnosti u Sarajevu, Ana Tikvić, Nadine Mičić, Asja Krsmanović i Matea Mavrak.
Jedna od njih, glumica Mičić, kazala je Hini da je odluka o osnivanju platforme na kojoj se anonimno mogu podijeliti ta traumatična iskustva pala kao prvi impuls na ispovijest kolegice Radulović.
Brojke šokantne, vrijeme je za crveni alarm
Ističe da su tada, prije tjedan dana "naivno mislile da toga nema u tom broju", a njihova je stranica u međuvremenu je okupila 40 tisuća osoba, koje su, kaže, tamo s istim ciljem, da pročitaju nešto što ih podsjeća na njihovu priču ili da objave svoju.
"Pokazalo se, a to je i javnosti savršeno jasno, da su brojke šokantne", kaže Mičić i dodaje da je samo u jednom danu stranica zaprimila više od 1200 poruka.
Iako je od osnivanja stranice prošlo tek tjedan dana, Mičić kaže da ta svjedočanstva, koja dolaze od osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, “moraju upaliti crveni alarm” kod svih.
"Nevjerojatno je s čime se nose osobe koje su proživjele spolno zlostavljanje, silovanje, uznemiravanje, a koliko je žena smatralo da neke stvari prolaze same", rekla je Mičić, koja drži da je očigledno greška u sustavu i apelira na to da se sustav mora mijenjati.
Prijave još pristižu
Regionalni "Me too" pokrenuo je i val prijava za spolno uznemiravanje u obrazovnim institucijama, ali i na radnim mjestima u Hrvatskoj.
Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu zaprimila je dosad 27 prijava za seksualno uznemiravanje i zlostavljanje, a na zagrebačkom Filozofskom i Veterinarskom fakultetu suspendirana su dva profesora. Ovih je dana načelnik Postaje granične policije Gruda Matko Klarić zbog seksualnog uznemiravanja njemu podređenih policajki dobio otkaz.
Gledajući službenu statistiku Ministarstva unutarnjih poslova, 2019. godine zabilježeno je 35 prijava kaznenog djela spolnog uznemiravanja, a godinu dana ranije njih 30. Prema paušalnoj ocjeni pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić, u javnosti je evidentirano više od 30 slučajeva uznemiravanja.
"Precizne podatke za proteklih tjedan-dva o prijavama za spolno uznemiravanje nemamo jer one još stižu", rekla je Ljubičić Hini.
Teško je zamisliti osobu koja nije doživjela seksualno uznemiravanje
Psihologinja i koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula ističe da se rasprostranjenost seksualnog uznemiravanja u Hrvatskoj do sada malo istraživala.
Napominje da joj je iz 25 godina iskustva rada sa žrtvama seksualnog nasilja teško zamisliti bilo koju ženu, ali i muškarca, koji u svom životu nisu naišli na neki oblik seksualnog uznemiravanja.
"Bilo to u javnim prostorima, na ulicama, na cesti, u obrazovnom sustavu, na poslu", kaže Mamula i napominje da društvo normalizira, trivijalizira spolno uznemiravanje ili traži krivce u žrtvama.
Smatra da je regionalni pokret "Me too" značajan društveni događaj, koji ako bude političke volje i spremnosti, može donijeti čitav niz pozitivnih promjena - od toga da se javnost senzibilizira o problemu, do nužnih zakonskih promjena i promjena unutar institucija u kojima se doživljava spolno uznemiravanje.
Samo nekoliko osuđujućih presuda godišnje
Da su promjene potrebne, pokazuje i činjenica da se u Hrvatskoj bilježi vrlo mali broj osuđujućih presuda za to kazneno djelo. Prema podacima ureda pravobraniteljice, to je svega nekoliko godišnje.
Ljubičić ističe da nije rijedak slučaj i da sudski postupak za spolno uznemiravanje završi u korist počinitelja.
Kaže da zakonodavni okvir ne nudi dovoljnu razinu zaštite žrtava, da pravosudna praksa nije rodno osjetljiva.
Uz to, postojeći Kazneni zakon za djelo spolnog uznemiravanja zahtijeva da se pokreće na prijedlog žrtve, dok se ostala djela protiv spolne slobode progone po službenoj dužnosti. Trenutačno vrijedi i odredba da žrtva ima tri mjeseca za prijavu seksualnog uznemiravanja.
Inicijativa za izmjene Kaznenog zakona
Ljubičić ističe da je u svjetlu događaja već pokrenula inicijativu za izmjene Kaznenog zakona u kojoj traži ukidanje tromjesečnog roka za prijavu spolnog uznemiravanja i odredbe koja službeni progon počinitelja uvjetuje prijedlogom žrtve, čime bi se zastarni rokovi, odnosno vrijeme u kojem žrtva može prijaviti seksualno nasilje povećalo na 10 godina.
Osvrćući se na prijave spolnog uznemiravanja u obrazovnim institucijama i radnim mjestima, i Mamula ukazuje na boljke postojećeg sustava.
Tvrdi da se na većini fakulteta koji se ovih dana spominju u javnosti već odavno zna za te slučajeve, da o njima na fakultetima kruže priče i da se zna za slučajeve gdje su majke stajale pred vratima dok su kćeri bile na ispitima.
"Na bilo koje pritužbe prema fakultetima, ništa se nije događalo, a prije svega se kretalo od toga da se žrtvama ne vjeruje, da je žrtva to sama htjela ili sama izazvala", kaže.
Smatra da je stoga neophodno u obrazovnim institucijama i na radnim mjestima definirati jasan hodogram postupanja prijave spolnog uznemiravanja i drugih oblika seksualnog zlostavljanja.
Jasno se ograditi od počinitelja
"Nužno je da se točno imenom i prezimenom zna kojoj se osobi obratiti ako netko doživi seksualno zlostavljanje i uznemiravanje i da postoje unutarnji procesi kako će se postupati u tom slučaju", apelira Mamula.
Uz to, s obzirom na dugotrajne sudske postupke, kaže da bi se institucije morale ograditi od počinitelja i sankcionirati ih i prije sudskog epiloga.
"Iako postoji presumpcija nevinosti, s obzirom na trajnost postupaka, apsolutni je minimum da se prijave shvate ozbiljno i da počinitelj bude sankcioniran i dok nema sudskog postupka. Vrlo je važno da se svako sveučilište ili radno mjesto, jasno ogradi od počinitelja", ističe Mamula.
Podsjeća i da više od dvije godine nakon usvajanja Istanbulske konvencije Hrvatska ima samo jedan specijalizirani Centar za žrtve seksualnog nasilja, upravo Žensku sobu.
"Preporuka Vijeća Europe jest da bi na 200 tisuća stanovnika trebao biti osnovan jedan takav centar", kaže i dodaje da se unatoč tome Vlada oglušila na njihovu inicijativu o osnivanju barem triju takvih specijaliziranih centara.
Centri su potrebni, govori Mamula, osim za pružanje podrške žrtvama, i zato što praksa pokazuje da se broj prijava seksualnog nasilja poveća kada postoji dovoljan broj specijaliziranih centara.