Stručnjakinja o sve većem problemu: "Moramo osvijestiti opasnosti koje to stvara"

Političari, liječnici, suci, pa i novinari – gotovo da nema zanimanja koje se nije susrelo s govorom mržnje, pogotovo na društvenim mrežama. Najčešće su na udaru ipak manjinske skupine, a posebno je teško na vrijeme prepoznati prikriveni govor mržnje.

Zato je s profesoricom Gabrijelom Kišiček, koja je pokrenula europski projekt na tu temu, razgovarala reporterka Dnevnika Nove TV Martina Bolšec Oblak.

Često se govor mržnje može zamijeniti s kritikom ili uvredom, koja je tu razlika?

Kada je kritika – čak i ako je uvredljiva, bezobrazna i žestoka – usmjerena na aktivnost, postupak nekog političara, neki zakon, postupak, radnju, tada smo mi kritičari primjerenog ili neprimjerenog načina izražavanja. Ako je ta kritika povezana s osobnošću, dostojanstvom čovjeka, tada govorimo o govoru mržnje. Napadati osobu zbog nečega što nema nikakve veze s onim što čini, čime se bavi, pripada fenomenu govora mržnje.

Tko je najčešće meta govora mržnje?

Najčešće su žrtve govora mržnje bili pripadnici nacionalnih manjina. Posljednjih desetak godina to su migranti, koji pripadaju drugoj etničkoj grupaciji. To mogu biti žene, a sve češće i i pripadnici LGBTQ zajednice.

Imamo li primjere govora mržnje među određenim zanimanjima?

Kad imate neke drastične situacije, pogotovo tragične situacije u kojima se utvrdi da je jedan pripadnik određene profesije napravio nešto krivo, onda se događa stigmatiziranje cijele struke. To smo u prošlosti vidjeli za socijalne radnike i za liječnike, u zadnje vrijeme i za suce. Ako se to nastavi i počne ponavljati, onda se događa stigmatizacija prema određenim profesijama.

Tko je odgovoran za govor mržnje?

Ja mislim da sve počinje od nekih trendova u javnoj komunikaciji. Oni koji su najprisutniji, političari, postavljaju trendove neprihvatljivosti. Nešto što je prije 20-30 godina bilo skandalozno, postalo je normalno. Skandal se pretvara u normalizaciju jer se u društvu stvara atmosfera, postaje normalno na jedan mrzilački način iskazivati netrpeljivost, čega smo svjedoci posljednjih godina.

Kako se možemo boriti protiv govora mržnje?

Moramo osvijestiti opasnosti koje takav način komunikacije stvara, koliko je malo između prikrivenog govora mržnje do otvorenog govora mržnje, od otvorenog govora mržnje do nasilja, i moramo educirati.