Bio je povučen, neprihvaćen jer je drukčiji. Emotivan, kaže otac, preosjetljiv. Izuzev mentalnih i tjelesnih oštećenja, Kristijanu se s 13 godina pojavila još jedna dijagnoza – piromanija, no pod kontrolom je bila sve do ovog proljeća. Ovog proljeća, kako kaže otac, bio je nemiran, nervozan, a kako mu je sam priznao, požar je zapalio jer su mu tako rekli unutrašnji glasovi.
No s dijagnozama poremećaja prilagodbe, poremećaja kontrole poriva, mješovita poremećaja ophođenja i emocija, bronhitisom, arterijskom hipertenzijom, metaboličkim poremećajem, disharmoničnim intelektualnim razvojem i iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a - Kristijanu je suđeno poput zdrave osobe. ''Ja znam samo jedno, da moga sina više nema. A ovo moram istražiti i goniti do kraja da se ovako nešto ne ponovi nikome više'', kroz suze je jecao otac Stipan Vukasović.
Kako otkriva otac Stipan, nakon što je stigla policija i vatrogasci na mjesto iza obiteljske kuće gdje je Kristijan potpalio požar, policija ga je odvela u Omiš, iz Omiša odveli su ga na hitnu, a iz hitne su ga pak odveli u Split na psihijatriju. Međutim, na psihijatriju nije primljen, već su zvali oca da dođe po njega u policiju. ''I dolje su mi dali nalaz gdje su mu dali Normabel, kaže dođite po sina navečer, nećemo ga pustiti sama'', priča otac.
Kristijan je te noći prespavao kod kuće, no već sutradan zbog drugog podmetnutog požara Kristijana je policija opet odvela, ovoga puta u Split na Županijski sud sucu istrage, gdje je dobio 30 dana istražnog zatvora. Unatoč očevim napomenama sucu da je Kristijan osoba oštećenih funkcionalnih sposobnosti, odluka je ostala ista.
''I rekao sam mu da je on bolestan, zašto ga šalje u zatvor? On kaže: 'Takva je procedura, tako mora ići.' Ostao sam zatečen, pa reko': 'Je l' on bolestan, je l' vi imate ispred sebe?' 'Imamo mi sve, njega će vještak procijeniti''', ispričao je otac.
Jedanaest dana poslije Kristijan prvi put završava u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj u Zagrebu. Tamo su ga iz Bilica prebacili zbog suicidalnih misli.
No to nije bio jedini put kada je Kristijan završio u toj istoj bolnici. Stanje mu je bivalo sve gore, pritvor mu je bio produžen, mučila ga je neizvjesnost kada će konačno biti suđenje. Po povratku je dobio novu ćeliju i nove cimere. Nedugo nakon povratka u zatvor razrezao je žiletom oba zapešća i opet završio u Svetošimunskoj. ''Pitao sam ga zašto. On je rekao da nije mogao izdržati u zatvoru, da ga maltretiraju, da ga vrijeđaju, čak mi je rekao da kada je bio vani na šetnji, da mu je jedan pritvorenik zalijepio četiri-pet šamara. Ja sam mu na to odgovorio: 'Kristijane, zbog čega?' Kaže: 'Ne znam, tata, možda sam mu ja rekao nešto što mu nisam trebao reći''', dodao je otac.
Što se zapravo dogodilo, zašto se Kristijanu nije sudilo kao mlađem punoljetniku uzevši u obzir njegov intelektualni razvoj, zašto mu na psihijatriji nisu pružili adekvatnu pomoć i liječenje, zašto te kobne večeri nije bio preseljen iz ćelije koja je sada obavijena velom tajne, zašto sustav nije vidio i htio vidjeti Kristijana Vukasovića – pitanja su na koja još nema odgovora.
Priču Eme Branice i potresnu ispovijest oca Stipana pogledajte u emisiji ''Provjereno'' u četvrtak u 22:15 na Novoj TV.