Šimun (7), čiji je tata Roberto Mateš ganuo Hrvatsku kampiranjem ispred bolnice kako bi svom sinu bio što bliže, stigao je kući.
Obitelj je konačno na okupu, smiju se družiti dulje od 15 minuta koliko je roditeljima bolesne djece u doba koronavirusa dopušteno. Sreću od njih nitko ne krije. Ispred bolnice pala je fotografija tate i sina. Zagrljeni, ispred šatora koji je danima Robertu bio drugi dom.
Na pitanje nedostaje li mu krevet, požrtvovni otac odgovara: "Uh... Ali najbitnije je da smo svi opet na okupu i da se sada Šime kod kuće potpuno oporavi od bronhitisa", kaže Roberto.
Šimun je u ponedjeljak završio u pakračkoj bolnici zbog visoke temperature. Zbog epidemioloških mjera njemu se moglo samo na 15 minuta. Stoga je tata donio dva voki-tokija i ispred bolnice kampirao u šatoru.
Svako malo čuo se sa sinom koji je tako znao da mu je tata nadohvat ruke.
"Nisam mogao zbog korone ostati s njim. Nisam mogao ostati ni u čekaonici. Jednostavno sam odlučio da se ne udaljavam od djeteta, da budem u šatoru, da kampiram. Njemu sam ostavio voki-toki. Preko voki-tokija se čujemo pa da trauma za dijete bude minimalna", prepričava ovaj umirovljeni policijski inspektor i bivši branitelj.
"Želim biti blizu, da on zna da je tata blizu, da se možemo čuti", ispričao je.