Same na svijetu

Veliko srce bez kraja! Sestre konačno zajedno provele Božić u obnovljenoj obiteljskoj kući

1/6 >> Pogledaji ovu galeriju
Galerija
Četiri sestre Majhen posljednjih pet godina nisu bile zajedno za Božić. Kada su bile male, napustila ih je majka, a potom su umrli i baka i tata. Ostale su same na svijetu, same i razdvojene po udomiteljskim obiteljima, čekajući dan kada će ponovno biti na okupu. Članice udruge Zipka prije devet mjeseci odlučile su njihovu trošnu obiteljsku kuću pretvoriti u dom.

Priču sestara Majhen ispričali smo vam prije devet mjeseci, na početku akcije "Da kuća postane dom" kada su se Nada, Stana i ostale žene iz udruge Zipka zainatile da djevojkama taj san i ostvare. Prije deset dana san je postao java. Četiri su sestre ovaj Božić provele zajedno u obiteljskom domu zahvaljujući ženama koje su si prije devet mjeseci zacrtale cilj, slijepo vjerujući da će uspjeti. Nesvjesne što ih sve na tom putu čeka.

"Često nam se činilo kao nam ništa ne ide od ruke, ali onda nazovete nekoga, javi se divna osoba, sve se riješi i idemo dalje", kaže Stana Vraneš, tajnica udruge Zipka.

Pročitajte i ovo Gurnuti s ruba društva Priča o roditeljima njegovateljima: Očajni i bespomoćni, odrekli su se i sebe, samo da im djeca ne završe daleko od svojih najbližih

Pročitajte i ovo Nakon godina patnje Velika sreća u obitelji Okanović: Darijo Srna bolesnom Amiru poklonio kolica koja će mu promijeniti život na bolje

"To kaj su one napravile za nas mislim da mi to možda i bi, a možda i ne bi mogle za njih napravit", smatra Lucija.

Napravile su nešto toliko nevjerojatno da tjera suze na oči. U devet mjeseci prevrnule su i nebo i zemlju i od kuće napravile dom. Za njih. Mihaelu, Klementinu, Barbaru i Luciju.

"Dok smo bile male, radile smo gluposti. Voljele smo se igrati. Onda smo se onako oblačile… Ja sam se oblačila onako u klaune, pa sam si onda njegove cipele obula ili su se sestre obule, ja sam onda glumila damu pa sam si onda šos stavila i štikle pa smo se onda ženile i tako", pričala nam je tako Mihaela, najstarija od četiri sestre o djetinjstvu, sreći i bezbrižnosti. Svemu što se smjestilo pod trošnim krovom obiteljske kuće u Novakovcu pored Varaždina. U sjećanju prekrasno, no u stvarnosti daleko od toga. Kada je Mihaela imala sedam, a najmlađa Lucija jedva dvije, njihova je mama otišla, ostavila ih je.

Sestre Majhen - 5 Foto:DNEVNIK.hr

Sva briga pala na Mihaelu

"Tata je rekao, ja mislim, da mame više nema, da je otišla, da nas je ostavila samoga s njim i da su se razišli, da si je našla drugoga", kaže nam Mihaela. Više je nikada nisu vidjele, a majčinsku ljubav i brigu preuzela je ona.

"Nije bilo baš lako kad sam skužila da je sve na mene palo jer sam najstarija sestra, nije mi baš svejedno bilo. Znam da se moram brinuti o tati, o sestrama, kako budu u školu išle, kaj budu ručale, prije nego kaj budu išle u školu, poslije dok dođu doma", govori Mihaela, a Lucija dodaje kako im je starija sestra bila kao mama neko vrijeme.

"Kuhala je za nas... da nije bilo nje, ne znam kako bi preživjele", kaže Lucija.

Za njih joj ništa nije bilo teško, kaže. One su joj bile i snaga i pokretač. A zajedno s tatom bile su nezaustavljiv tim. Živjelo se skromno, ali sretno. Sve do jednog jutra nakon kojeg više ništa nije bilo isto.

Razdvojili ih po udomiteljskim obiteljima

"Mihaela se probudila u 6, mi smo svi spavali. I došla je, trebala je ići nekamo, trebala je novce. Htjela je probuditi tatu, ali se nije htio probuditi i onda je išla po susjeda. Uplašila se jako i onda je susjed zvao hitnu, kad je hitna došla, rekli su da je tata umro", ispričala je Lucija.

Rekli su im da je tata bolovao od tumora na mozgu, da je to bio razlog njegove smrti. I tako su ostale same. Najmlađoj dvanaest, najstarijoj tek sedamnaest. Bez ikoga na svijetu i s velikim strahom da će ih razdvojiti. Završile su po udomiteljskim obiteljima, onako kako su se i bojale. Razdvojene. S domom koji je s vremenom postajao tek trošna kuća. I nadom će se u njega jednom vratiti zajedno. Njihova nada postala je misija članica Udruge Zipka iz Varaždina.

Sestre Majhen - 4 Foto:DNEVNIK.hr

"Jedna udomiteljica stavila nam je bubu u uho da bi bilo dobro da probamo tu kuću obnoviti i srediti i tako smo mi onda sa srcem ušli u tu priču", kaže Vereš. Prve su procjene govorile pola milijuna kuna. Trebalo je popraviti puno toga. Krov, instalacije, zatvore, fasadu... Popis je bio dugačak, a na putu obnove pratili smo ih i mi.

Nisu se nadale rezultatu

"Mislila sam, a dobro to bude samo par ljudi, pa onda kako bude, bude. Nije tako, prevarila sam se", govorila je Mihaela ljetos.

"Zahvalna sam dobrim ljudima. Skupili smo oko 200.000 kuna, od toga je 150.000 od firmi, poduzeća i 50.000 od donacija građana. Naravno, svaka donacija nam je dragocjena", rekla je tada Nada Furjan, predsjednica Udruge Zipka. Bilo je to tri mjeseca od početka akcije i točno u vrijeme kada su prvi planovi predviđali da će sestre Majhen ponovo biti pod istim krovom. No kuća je tada bila još daleko od doma. Puno je toga čekalo na dovršenje. Predsjednica udruge teškom mukom prisvaja zasluge.

"Pa ne bih rekla da sam ja za to zaslužna, ali mislim na neki način jesam", kaže Furjan, koja je kombijem dovozila materijal i nekoliko puta na dan. U dogovoru s curama odabirala stvari, bila uporna, rješavala nepredviđene situacije.

"Mi smo imali jako puno donatora, onda je došlo ljeto pa ljudi hoće ići na godišnji, pa kad vi ne uspijete sve onako koordinirati kako mislite, onda se sve pomakne. Evo, imali smo jedan slučaj da nam je jedan donator za elektroinstalacije jednostavno na početku posla otkazao i otišao i njega čekaju, njegov posao čeka puno drugih majstora koji slijede iza njega", opisala je poteškoće tajnica udruge.

"Još to nije dom, bit će kad nam dođe najmlađa Lucija"

Sestrama se nakon dugih devet mjeseci ostvario san, ušle su u svoju obnovljenu kuću u kojoj je sve novo, ali očekivanja i želje od onoga što donosi sutra nisu se promijenila.

"Isto kako i dok smo bile sve četiri, dok je bio tata živ. Mislim da smo skupa, da se družimo, da smo vesele i da se igramo i razgovaramo o svemu i svačemu, o problemima koji nas muče i tak...", govori Lucija. No na to će ipak morati još malo pričekati.

"Pa još nije dom, dom bude tek dok budemo sve četiri tu. Znači, falila bude najmlađa Lucija, tak da bez nje ne bude to to, ne bude potpuno", dodaje Mihaela.

Kako je maloljetna, Lucija još godinu dana mora biti kod udomiteljske obitelji, kod svoje tete. Posjećivat će ih vikendima, pa će i to vrijeme brže proći, kažu.

Najljepše doba godine za njih je zapravo najljepše u posljednjih pet godina, koliko dugo nisu bile skupa. U kući koja će opet postati dom stvarat će neke nove uspomene, brinuti neke slatke brige. Tko će taj dan kuhati ili kako će podijeliti plaćanje režija. Ali tu je i dalje Mihaela. Sa sestrinskom ljubavi snažnom poput one majčinske i s tatom uvijek u sjećanju.

"Mislim da bi bio jako ponosan na nas. Jako", kaže Mihaela.

 

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr