Liječnik sa zagrebačkog KBC-a profesor Dorian Tješić-Drinković uvjete za mirovinu ispunio je prije dvije godine. Nakon toga je dobio dozvolu da radi još dvije godine, no istekom prve – KBC Zagreb nije mu produžio tu mogućnost na još godinu dana.
Roditelji djece oboljele od cistične fibroze javili su nam se zabrinuti jer se Tješić-Drinkoviću ne dopušta niti da radi četiri sata dnevno idućih godinu dana, i to kako bi pomogao liječniku koji će ga zamijeniti da se bolje upozna s malim pacijentima. Jedna od njih je i Anja Kladar, čiji je sin pacijent profesora Drinkovića. Kaže da nisu dobili odgovor na pitanje zašto Drinković više ne može raditi.
Dostupan im je i - usred noći
''Ja sam 2010. godine sjedila na sastanku s ravnateljstvom bolnice i pitala što će biti kada profesor ode u mirovinu. Godinu za godinom pitala sam zašto nema nekoga pored profesora da uči o pacijentima'', kaže nam Kladar i dodaje da je Tješić-Drinković vrhunski stručnjak.
''Bila sam kao fizioterapeut na mnogo kongresa i gdje god sam rekla Hrvatska, svi odmah kažu – profesor Drinković'', kaže. Ispričala je i da je riječ o liječniku koji je svojim pacijentima dostupan i usred noći.
''Ministar zove liječnike, a mi ostajemo bez doktora''
Roditelji oboljele djece odlučili su se zato pokušati izboriti za još jednu godinu s profesorom Drinkovićem, rekla nam je Kladar i istaknula da njihova inicijativa nije usmjerena protiv novog liječnika. Pisali su zato i KBC-u, ali i ministru zdravstva Viliju Berošu.
''Rekla sam ministru da bi trebao biti ponosan što ima takvog jednog liječnika u svojim redovima. Slovenija je u ovoj karanteni odobrila modularnu terapiju za cističnu terapiju, napravila je cistični centar, transplantaciju pluća kod cistične. Prešišali su nas, ali mi smo uvijek imali – Drinkovića.
Mi smo usred pandemije, ministar zove liječnike na aktivaciju i spominje liječnički poziv, a mi ostajemo bez liječnika'', govori Kladar.
Roditelji spremni plaćati ga
Kaže da nadležni o cijeloj situaciji - šute.
''Mi roditelji napisali smo da smo spremni plaćati tu njegovu plaću. Složili smo se da ćemo mi, koliko god ta četiri sata koštaju, to podmiriti. A oni šute, šute i šute. Ako mi to možemo platiti i on ima pravo na to, dolazimo do zaključka – tko je kome stao na žulj?'' pita se ova majka.
''Čak je jednoj mami u Ravnateljstvu rečeno da će oni tražiti od Ministarstva tražiti da ostane, a drugoj mami u Ministarstvu rečeno je: 'Ma joj, to vam je do KBC-a''', govori Kladar. Dodala je da su roditelji čak pokrenuli i peticiju, a dosad ju je potpisalo oko 1500 ljudi.
O svemu smo kontaktirali s KBC-om Zagreb i Ministarstvom zdravstva, a njihove ćemo odgovore objaviti čim ih zaprimimo.