Iako sada gotovo svi znaju za kinesku "revoluciju bijelih papira", originalni nijemi prosvjed održao se u studenom 1985. u Zagrebu, glavnom gradu tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske i, ujedno, gradu-prijatelju Šangaja.
"Zagreb je te 1985. bio uspavan grad, a bilo kakvo političko djelovanje mimo stranke na vlasti jednako nemoguće kao i u današnjoj Kini. No studenti se - barem dio njih - s takvim stanjem nisu mirili", piše portal Zagrebi.hr.
Među nepomirljivim studentima bilo je i dvadesetak prijatelja okupljenih oko neformalne grupe TTB (Train Toilet Band), nazvana po tome što su u ljeto 1985. pri odlasku na suđenje jednoj skupini disidenata, zbog gužve morali sjediti na podu vlaka, blizu wc-a gdje su i zapjevali.
Intenzivno su se družili, obično u jednom stanu u zagrebačkoj Martićevoj ulici, ali i po vikendicama, no ubrzo su članovi "plemena" (kako su sami sebi nazivali) počeli s raznim, kreativnim provokacijama. Prvu intervenciju imali su u jesen 1985., kad se dvadesetak TTB-evaca okupilo na Trgu Republike (današnji Trg bana Jelačića), otprilike tamo gdje je za Univerzijadu 1987. bio otkopan i uređen Manduševac i gdje su nacrtali polje za igru "Čovječe ne ljuti se", veličinom prilagođenu ljudima i odigrali igru.
Kolona praćena milicijskim "stojadinom"
Nakon bezazlene igre, krenulo se na novu razinu - netko iz ekipe se dosjetio nijemih demonstracija, akcije koja je već prerasla u sferu politike. Tada je dogovoreno da se donesu prazni transparenti, a s Trga Republike krenula je povorka predvođena Benom Perasovićem i Nikšom Dubretom, koji su nosili veliki bijeli transparent na kojem ništa nije pisalo.
U koloni praćenoj milicijskim ‘stojadinom’ našli su se i Toni Gabrić, Lucija Biluš, Milena Beader, Vesna Janković, Dubravka Canjko, Zoran Oštrić, Zvonimir Orešković, Toni Vidan, ukupno njih četrdesetak. Plus, naravno, neutvrđen broj milicajaca u civilu.
Došli su i do HNK, gdje je Ivo Špigel, kako bi se po njegovim gestikulacijama vidljivih sa sačuvanih video-snimki dalo zaključiti, stojeći na Zdencu života održao vatreni govor. Tako se barem čini ako gledate bez tona, no slika zavarava - u stvarnosti Špigel nije izustio niti jednu riječ, već je samo mlatarao rukama i otvarao usta, dok su njegovi "suplemenici" mahali praznim transparentima. Potom su se vratili na Trg, gdje je Špigel držao još jedan govor bez izgovorene riječi, jednako mašući rukama kao i prvi puta. Putem su Zagrepčanima dijelili letke, odnosno - obične komade bijelog papira.
“Htjeli smo naš grad izvući iz tog drijemeža”, poručio je za Zagrebi.hr Špigel, danas uspješni poduzetnik.
No, građani su se ipak bojažljivo vrzmali oko demonstranata, sjećajući se demonstracija vezanih uz Hrvatsko proljeće 1971. Tadašnji omladinski tisak objavio je neke od njihovih komentara: “Kaj vi zapravo hoćete?”, “Recite protiv čega ste da se i mi uključimo”, “Bravo dečki”, “Da li je to protiv verbalnog delikta?”, “To su kukavičke demonstracije, ja bih napisao što hoću”...
Naravno, akciju se nije moglo napraviti bez blagoslova vlasti. Okolnosti se prisjetio Sead Alić, tada urednik i voditelj na Radiju 101, autor legendarne emisije Frigidna utičnica (emisija za homoseksualce iz 1984.) i kasnije Interwencije 85.
Radio 101: "Ja ništa nisam morao govoriti"
S ekipom iz TTB-a je dogovoreno da se predstavnik Radija 101 obrati miliciji i prijavi da će se, u okviru okrugle godišnjice pisane riječi u Hrvata, u središtu grada održati artistička akcija. Uspjeli su na ime radija dobiti dozvolu za manifestaciju, bez koje bi milicija sigurno zabranila akciju, istaknuo je Alić. No, Alić je tada imao na umu i nastavak priče - iskoristio je demonstracije kao povod da svoju emisiju otvori za građane.
“Akciji je trebala medijska nadogradnja. Pitali smo u eteru građane što znaju o tim demonstracijama i oni su puna četiri sata kontaktnog programa nazivali radio 101. Pritom su komentirali i kritizirali tadašnji politički sustav i jednoumlje, odnosno sve ono protiv čega bi se i moralo prosvjedovati. Odlično je ispalo, ja ništa nisam morao govoriti”, kazao je Alić za Zagrebi.hr.
Nažalost, Alićevo zadovoljstvo naravno nisu dijelile tadašnje vlasti pa je ubrzo ponovno smijenjen i degradiran u portira. Pritom je srušio svoj osobni rekord - Frigidna utičnica bila je zabranjena nakon četiri tjedna, a Interwencija 85 već nakon tri.
O nijemim demonstracijama nije se više govorilo sve dok sada, 37 godina kasnije, nisu i kineski prosvjednici došli na istu ideju, ističe se na portalu Zagrebi.hr.
“Mislim da bi ipak bilo preuranjeno predviđati kraj Kine za pet-šest godina, bazirano na tome koliko je Jugoslavija trajala nakon nijemih demonstracija u Zagrebu”, zaključuje Ivo Škorić, član TTB ekipe i Radija 101 koji je građanima dijelio letke u zagrebačkoj "revoluciji bijelih papira" davne 1985.