S reporterkom Dnevnika Nove TV Ivanom Pezo Moskaljov razgovarali smo o njezinom privatnom i poslovnom životu. Pritom je, između ostalog, pričala o svojem djetinjstvu u Imotskom, počecima u novinarstvu te otkrila zašto se bavi vojnim sektorom.
Rodom si iz Imotskog. Kako su taj grad i njegovi ljudi utjecali na tebe, tvoj novinarski rad?
Kljenovac, pored Imotskog, je moje malo misto u koje volim pobjeći, odmoriti se. Volim se vraćati i žao mi je da to nije puno češće. Sve što me čini, rodni mi je kraj davno dao – i ovaj gard, i čvrsta uvjerenja, i učenja. Pisao je to jednom Zvonimir Boban koliko Imotski obilježi "svoju dicu" kroz odrastanje i potpuno je bio u pravu.
Tvoj prvi susret s medijem iznutra bio je rad na radiju. Kakav je dojam tada na tebe ostavio radio i što ti se ondje u medijskom smislu najviše svidjelo da si odlučila nastaviti svoj profesionalni put u novinarstvu?
Odrastala sam uz radio, sa 16 dobila priliku biti u eteru na maloj lokalnoj postaji u Imotskom (hvala Frenkyju). Ljubav prema radiju se nastavila i u velikom gradu, na Plavom 9, ali kroz rad u desku i puno ozbiljnije news forme i novinarske zadatke. Bilo me strah hoću li znati i moći, ali i to s vremenom nestane.
Radio vas osvoji na prvu i mislim da mi se tu ovaj posao uvukao pod kožu. Brz, kreativan, iznimno zabavan, životan. Naravno, tu je i glazba, ali i slušatelji koji s vama žele podijeliti neku priču, probleme. Bilo je puno anegdota, lijepih i zabavnih trenutaka. A odlaskom s radija napravila sam prve televizijske korake.
Od svojih novinarskih početaka okružena si novinarima, ne samo na poslu, nego i privatno. Je li to olakšavajuća ili otežavajuća okolnost?
Olakšavajuća, naravno. I suprug Vanja je novinar, ne smatram ga konkurencijom i zapravo je lijepo to što radimo isti posao i, zatreba li, međusobno jedan drugom pomažemo. Najčešće zna na čemu radim, ne zloupotrebljava to (ne bi se usudio :-)) i među najvećim je mojim kritičarima.
Koje bi priče izdvojila kao ključne u svojoj karijeri?
Previše ih je bilo i teško je neku posebno izdvojiti. Uvijek me iznova veseli pronaći i provjeriti dobru priču. A svaki teren, bilo ih je na stotine, priča je za sebe: od vojnih tema koje sam otvarala, reportaža s ratnih i kriznih žarišta, pa do problema građana. Sretna sam zbog svake koja je nešto promijenila nabolje ili makar odgovorne potaknula da napokon "otvore oči" i nešto naprave. Mislim da novinari rade dobar posao.
U vojnom sektoru koji pratim godinama, poprilično su se zaredale i "namnožile" afere, koje sa sobom nose i ogromne sigurnosne propuste, a oni koji bi o njima trebali izvijestiti javnost – to ne čine. Ne volim zataškavanja, a mnogi očito još nisu shvatili koliko mogu biti uporna. Bilo je to i nedavno u slučaju financijskih muljaža s dnevnicama vojnih špijuna ili kad su trgovci vojnom opremom u jeku rata u Ukrajinu bili u Turopolju na sastanku u državnom ZTC-u. U mjesec dana oba su primjera završila istragama i zahtjevom za smjenom čelnih ljudi, dvojice generala.
Tvoja domena je Ministarstvo obrane, vojska. Kako je došlo do toga?
Bilo je već kasno da se prijavim na služenje vojnog roka, pa rekoh, ajde da probam ovako. Šala, naravno. Počelo je slučajno i još traje, a uostalom, još nisam dobila odgovore na mnoga pitanja. A čeka me i let u borbenom lovcu, nadam se prije penzije.
Podijeli s nama neku od zanimljivih situacija s ministrima primjerice tijekom izvještavanja ili dolaženja do informacija.
Naravno da ih ima, ali to je vojna tajna, klasificirani podaci, psssst. Jednom mi je jedan ministar obrane u razgovoru rekao da kad mene vidi da se smrzne.
Koji teren ti je izazvao najveći stres?
Posve je razumljivo da novinarski posao dosta troši, da su i tereni stresni – neki više, neki manje. Dan zna biti nepredvidljiv od samog jutra, često ne znate ni gdje ćete završiti. Mnogo je tu telefonskih poziva, mailova, provjera informacija, nagovaranja sugovornika jurnjave, breaking news.
Gledatelji ni ne znaju što sve prolazite, uz potporu urednika, i s kolegama snimateljima, montažerima, grafičarima s kojima provedete najviše vremena. Ni ne moraju znati sve dok vam vjeruju. A svi koji me poznaju, znaju i onu moju uzrečicu koja me (po)gura – što je frka veća, to bolje funkcioniram.
Dnevnik Nove TV pratite svaki dan od 19 sati, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr.