Zašto se stalno u Hrvatskoj ponavlja ista priča i zar se stvarno ne može stati na kraj muljažama s javnom nabavom, pitanja su na koja je reporterka Dnevnika Nove TV Josipa Krajinović odgovore potražila od vodećeg stručnjaka za javnu nabavu Marka Turudića s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Počinje interna provjera javne nabave u zdravstvu, interna je to kontrola, je li to dobro rješenje?
Bilo bi puno bolje vanjska.
Zašto?
Uvijek je bolji vanjski nadzor od unutarnjeg.
Očekujemo li tu neke rezultate?
Ne znam, ali bih volio vidjeti detaljno izvješće nakon toga da kolektivno znamo gdje smo griješili i što bolje raditi u budućnosti.
Kako vi tumačite da je toliko afera i uhićenja zbog postupaka javne nabave?
Zato što imamo sustavni problem s javnom nabavom i u normlanoj javnoj nabavi zadnjih pet do 10 godina.
U čemu je kvaka da baš toliko ima namještanja poslova?
Zato što nemamo nikakvu efektivnu kontrolu nad postupcima javne nabave, kojih ima do 30.000 godišnje.
Koliko se tu vrti novca, oko baš svih tih postupaka?
2023. godine 10 milijardi eura s PDV-om, 20 posto BDP-a.
Zašto nema kontrol, kako to tumačite?
Ne znam zašto nema, ali mogu reći da je dramatično suženo pravo na žalbu, da se upravni nadzor jako malo provodi i da pravne zaštite u postupcima jednostavne nabave, koja iznosi dvije do tri milijarde godišnje, uopće nema.
Koliko ima tih žalbi, je li se tu stanje pogoršalo i zašto su one važne?
Prije smo imali oko 1000 žalbi godišnje. 2022. se dogodila jako loša promjena kad se žalbena naknadna, tzv. ulaznica za postupak javne nabave, dramatično digla, do 100 puta. Nakon toga 2023. imamo pad od 40 do 50 posto podnijetih žalbi godišnje.
A one su isto način kontrole?
One su najvažniji način kontrole budući da žaljitelji kada štite svoja subjektivna prava u žalbenim postupcima u biti štite i objektivnu zakonitost postupaka javna nabave. Ono što je meni jako važno da se o tome priča u javnosti je činjenica da privatne pravne osobe kada podnose žalbe, naravno da štite svoj interes, da žele dobiti taj ugovor, ali to je praktički jedini način da se štiti i objektivna zakonitost samog postupka. Ako eliminiramo žalbe, eliminirali smo najkvalitetniji, najvažniji nadzor nad zakonitošću provođenja postupaka javne nabave.
Što je s nadzorima, kontrolama institucija, Državnog odvjetništva, Ministarstva gospodarstva?
Ministarstvo gospodarstva je nadležno za provođenje upravnog nadzora koje provodi samo 100 do 150 postupaka, mislim, godišnje. pet, uzmite u obzir da je 30.000 postupaka javne nabave godišnje i treba nam dramatično jačanje kapaciteta Ministarstva gospodarstva da provodi upravni nadzor.
Mislite li da ide nabolje ili nagore?
Ide definitivno nagore, već dugo godina.
Kako onda riješiti taj problem?
Snižavanjem žalbenih naknada, jačanjem upravnog nadzora, kontorliranjem izvršenja ugovora, kontroliranjem jednostavne nabave i većom involviranošću Ministarstva gospodarstva i DORH-a u samo podnošenje žalbi u postupcima javne nabave. I ono što je isto tako jako važno u postupcima javne nabave, nabave najmanje vrijednosti, između 26.000 eura dobara i usluga i 60.000 eura za radove, mi nemamo nikakvu pravnu zaštitu i to je tako sustavno riješeno, iako je Ustavni sud prije nekoliko godina izričito rekao da protiv svake odluke javno-pravnog tijela mora postojati sudska zaštita. Moramo redizajnirati jednostavnu nabavu. Jednostavna nabava iznosi dvije do tri milijarde eura godišnje, kako bismo i tu uveli pravnu zaštitu i kako bismo upravni nadzor značajno proširili i u postupcima jednostavne nabave.
Zašto se taj problem nije riješio desetljećima ako postoji?
Ne znam, jako mi je teško o tome govoriti, evo u predizbornim smo svakakvim kampanjama i čini mi se da nitko ovo ozbiljno pitanje ne želi na sustavan način riješiti niti ga uopće poteže u javnosti.