Trbuhom za kruhom

'Na silu su nam pokušali prodati heroin u šprici pa nas napali mačetama'

U potrazi za poslom i boljim prilikama mladi Hrvati sve češće bježe izvan Hrvatske. Tako je bilo i s 25-godišnjim Nevenom iz Zagreba.

Nakon završetka gimnazije Neven je konobario kako bi zaradio za fakultet i nastavio obrazovanje. No, životni troškovi nisu mu ostavljali previše prostora za štednju. 'Razmišljao sam što bih mogao učiniti i onda sam čuo da se može dobro zaraditi na radu na kruzerima. Pukao mi je film i prijavio sam se', ispričao je Neven i za Dnevnik.hr otkrio svoja iskustva rada na kruzeru.

>> Hrvatice usporedile život u Švedskoj i Hrvatskoj - evo što kažu!

Nakon obuke na Floridi brzo je shvatio princip rada. 'S prvim ugovorom dodijele ti funkciju na kojoj je najmanje prometa, na kojoj možeš najmanje zaraditi kako bi te zapravo navukli da se opet vratiš, na novi ugovor, jer svaki idući put dobiješ bolju poziciju. Ja sam počeo kao konobar, a postoji otprilike sedam rangova konobara', rekao je ovaj Zagrepčanin koji je bio jedan od 1.600 zaposlenika na jednom brodu.

'Nakon prva tri mjeseca bio sam u depresiji, mislio sam da neću izdržati i da ću se ranije vratiti doma. No, rekao sam sebi i prijatelju – što rade svi radit ćemo i mi. Jer, ili te pojedu ili ćeš ti nekoga pojesti', ispričao je 25-godišnji Neven Nevenova mjesečna plaća iznosila je skromnih 47 dolara i 75 centi. Ostatak je zarađivao na prodaji – na svako prodano piće imao je 15 posto. No, uvijek postoji mogućnost da gost kaže kako nije zadovoljan uslugom pa, osim što mu kompanija vrati sav novac za uplaćeno putovanje, vrate mu i postotke od pića koji su zapravo bili plaća zaposlenicima poput Nevena.

>> Evo zašto se u Kanadi živi bolje nego u Hrvatskoj!

Ljepša strana ovog posla svakako je obilazak svijeta, i to atraktivnih turističkih destinacija. 'Putovali smo svuda, bio sam u floridskom Kay Westu, na Kajmanskim otocima, Jamajci, Meksiku, Cosmelu – meksičkom otočiću za tulumarenje, u Hondurasu, Panami, Yucatanu, Portoricu, kao i istočnim Karibima', nabrojao je Neven i pohvalio se brojnim fotografijama koje su mu, uz suvenire, ostale podsjetnik na jedan sasvim drugačiji način života.

'Što radi moja obitelj dok ja putujem po Karibima?'

Neven je na kruzeru radio pola godine, a vratio se u svibnju. Nakon svega što je prošao kaže da se jako razveselio Zagrebu i maminoj kuhinji. 'Puno puta, dok sam ispijao jutarnju kavu i s broda gledao izlazak sunca, mislio sam si što radi moja obitelj dok ja putujem po Karibima', rekao je Neven i dodao da mu je najviše nedostajala 'kvalitetna kvartovska kava'.

Ipak, ne isključuje povratak na brod. 'Nakon prva tri mjeseca bio sam u depresiji, mislio sam da neću izdržati i da ću se ranije vratiti doma. No, rekao sam sebi i prijatelju – što rade svi radit ćemo i mi. Jer, ili te pojedu ili ćeš ti nekoga pojesti. Tada je postalo lakše, a otkad sam se vratio razmišljam o povratku na brod, ušao mi je pod kožu', otkrio je Neven.

>> Evo što jedna Finkinja kaže o životu u Hrvatskoj!

S obzirom da kruzer funkcionira po sistemu prodaje, među zaposlenicima je bilo nelojalne konkurencije i zabijanja noža u leđa. 'Gost neće ništa naručiti ako mu nisi simpatičan, ti zapravo tamo moraš biti dobar prodavač. Zato se u početku svi konobari ulizuju gostima kako bi ih pridobili za 'svoje mušterije' i da oni kupuju samo od njih. Ima svakakvih trikova, od davanja popusta ukoliko kupujete baš kod njega pa do 'pushera'. To su konobari koji gostima jednostavno guraju kantice s pićima u ruke i kada ih ovi uzmu moraju platiti piće', otkrio je Neven.

Tijekom šest mjeseci putovanja Neven je svašta doživio, od brojnih poznanstava s ljudima širom svijeta do trenutaka koji su mogli tragično završiti. 'Opasnih situacija bilo je na Yucatanu. Gosti se odvedu u resorte, a posada ima slobodno vrijeme za ići po gradu. Tada smo naišli na ljude koji su nam nasilno htjeli prodati heroin u šprici za tri dolara, a kada smo sjedili u kafiću napali su nas mačetama jer su se jedan od njih i moj prijatelj sudarili ramenima. Vikali su nam da smo bijelo smeće. Jedva smo pobjegli na brod', rekao je Neven.

>> Doznajte je li Australija doista nova ‘obećana zemlja’

Neven je radio kao konobar u baru, a u prosjeku je radio 14, 15 sati dnevno. Na Božić i Novu godinu radilo se i 24 sata u komadu. Zbog tempa rada, ali i loše hrane, u pola godine je izgubio devet kilograma. 'Nakon toliko sati rada bez prekida zvuči mi smiješno kada se ljudi žale da im je dugo raditi osam, devet sati. Osim toga, od kada sam se vratio, puno se manje nerviram', ispričao je Neven koji je na kruzeru uspio zaraditi dovoljno za novi početak i upis na fakultet.

Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na mobilnih uređaja.

Povezane teme