Njegovo svako radno jutro već 14 godina počinje uz podizanje zastave i himnu, vojska je za njega, kaže Josip Kordić, više od posla.
"Disciplina, puno prijateljstva, jako srce i dosta humanosti", rekao je Josip.
Odrastajući uz oca i brata koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, uniforma je oduvijek bila ljubav. Jedini logičan izbor. Pripadnik je 3. motorizirane satnije Motorizirane bojne Vukovi i kaže, topografija mu je oduvijek omiljeni dio obuke.
"Jako je zanimljivo, uvijek se nešto nauči što može koristiti sutra. Uči se svaki dan, zapravo ovo je kao više obuka osvježenja da se ne zaboravi", rekao je Josip Maji Medaković, reporterki Provjerenog.
Mlađim je kolegama uvijek na raspolaganju i spreman pomoći, a nadređeni o njemu govore vojnički kratko, jasno i bez puno epiteta.
"Zajedno smo radili u Petrinji i sad radimo ovdje u Vinkovcima, samo najbolje riječi za njega imam", izjavio je desetnik Dalibor Tenšek. "Pozornik Kordić sve je samo ne običan vojnik", dodala je natporučnica Suzana Žgela.
Povezanost sa Suzanom seže dalje od samo kolega na poslu.
Poznaju se godinama i obiteljski su prijatelji. Supruge su dijelile sobu u rodilištu, a Josip i Danijel zajedno slavili rođenje djece. Otad su se nizale nove godine, ljetovanja, rođendani, proslave. I iskustvo koje ih je prije dvije godine još više povezalo.
Josip je Suzanu i njezinu obitelj probudio za vrijeme požara i tako im spasio živote.
"Požar... pa su došli policajci, hitna i vatrogasci", rekla je Suzana.
Prije njih stigao je Josip. Sudbina je htjela da je baš te večeri, oko jedan u noći, došao do njihove kuće kako bi im u garaži ostavio neke stvari. No osjetio je miris dima i zajedno sa susjedom koji je izišao iz svoje kuće shvatio da kuhinja u prizemlju u kojem živi baka gori.
Lupali su joj na vrata, a prizor koji su vidjeli kada ih je starica otvorila, kaže Josip, pamtit će do kraja života.
"Njoj su se samo noge vidjele, sve gore je bio dim. Ona je onako izišla zbunjena i to je bio onaj gusti dim, smrdjelo je, ajme kako je smrdjelo", prisjetio se Josip.
Na perilici suđa u bakinoj kuhinji, saznali su kasnije, dogodio se kratki spoj i planula je vatra. U kući s plinskim instalacijama svaka je sekunda mogla dovesti do katastrofe.
"U tom trenutku znam da oni spavaju gore, Suzana s dvoje djece, odmah instinktivno gore trk, lupanje. Razmišljao sam samo da ih spasim, da kuća ne pukne", dodao je.
Priznaje da ga je bilo strah, ali ma koliko bio svjestan opasnosti, ne reagirati, ne uspeti se stepenicama nije bilo opcija. Vrijeme kao da je stalo.
"Mislim, ta sekunda dok sam ja nju zazivao, to je katastrofa, kao da je trajalo 100 minuta, ne sekundu-dvije", ispričao je Josip.
"Sve se može vratiti, ali naši životi ne", rekla je uplakana Suzana.
U sobu u kojoj se sada igraju prije dvije godine uletio je bez daha. Dječake pokupio iz krevetića i zajedno sa Suzanom izjurio na sigurno, što dalje od kuće.
"Pa spasio nas je i ja sam njemu rekla: 'Samo ti Bog može platiti, to što si napravio, nitko drugi, kod njega si zaslužio veliki plus'", istaknula je Suzana.
Bi li tako na njegovu mjestu reagirao i netko drugi, nešto je o čemu ne razmišlja. Ono kako je postupio za njega je jedino normalno, jedino što je mogao.
"To je instinkt, okej, možda će netko reći da je to herojsko djelo, ali, eto, ja bih volio da se to nikad nije dogodilo", napomenuo je Josip.
"Baš jesi heroj. Mi te smatramo svojim, a sad kako će te drugi gledati, ne znamo. Mi znamo što si za nas učinio i kako se to kod nas odvijalo i došao si, Bog te poslao tu večer, da baš ti budeš tu, tako da za nas jesi heroj", kazala mu je Suzana.
Više pogledajte u priloženom videozapisu.
Emisiju gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr