Proljeće je stiglo na Jaškovo, u Centar za pružanje usluga u zajednici Ozalj. I dok Žućo uživa u prvim zrakama sunca, nešto dalje, niz padinu, vremena za odmor nema. Kruno sadi biljke. I to po strogim eko standardima jer tik uz izvor vode, niknut će nasad eko bazge. Na posao se ne žali, ali volio bi Kruno da umjesto bazge ipak nikne nešto drugo, malo ljuće – domaća rakija.
Kontrirati Kruni izazovan je sport jer on, kažu nam u Centru, uvijek goni svoje. Voli fizički rad i mogao bi, unatoč puhanju i stenjanju, posaditi cijelu njivu. Barem tako tvrdi.
"Nisam se ja ništa umorio", kazao je.
A kad nas riječima baš nije uspio uvjeriti, prebacio se na kameru pa nam pokazivao mišiće. Snaga i specifičan Krunin šarm na koje je prije više od trideset godina pala i ona, Tina. Sadnja u visokim gredicama nešto je što ima u malom prstu.
"Dobro, super ide. Ja to volim. Salatu, zelenu", govori.
"Tini to ide odlično. Brzo uči, ima puno volje raditi i uživa u tome, voli prirodu", objašnjava instruktorica u radu Jelena Juran.
A najviše voli kada stvari može napraviti sama, kada joj se nitko ne miješa u posao.
"Da, ja to sijem lijepo. Ja to znam, to meni ide. Pusti ti", zapovjedila je.
I nije jedina. Nakon sadnje bazge, Kruno je već u novom poslu. Sve su oko njega, kaže, njegove svinje. Zapravo, uzgajaju se na gospodarstvu koje je dio Centra Ozalj. Ni on kao ni Tina ne voli da mu se miješaju u posao. Rijetki su to trenuci kad nisu skupa jer Tini to teško pada. Od Krune se nerado odvaja, kažu nam u Centru. Ali posao se mora napraviti. Kod radne instruktorice Jelene nema labavo.
"Oni kad gledaju kako to se razvija, kako raste pa si to uberu za doma, njima je to wow", ističe instruktorica.
Vole se pune 32 godine
A nama je baš tako wow bilo kada smo ih upoznali prije gotovo sedam godina. I jedna od najljepših ljubavnih priča koja će ikada biti ispričana pred kamerama Provjerenog. Toliko iskrena i bezuvjetna. I samo njihova.
"Kruno moj mene voli i lijepi je. Ja ga ne dam nikome, samo je moj", govorila je tada Tina.
Ali Tina je i dalje jednako ljubomorna na sve koje se njezinog Krunu usude i pogledati. Jer voli ga beskrajno.
"Pravi dečko koji me voli, koji mi kupuje čokoladu di piše volim te. I bombonjeru di piše volim te i tako. Idemo skupa u grad, u kafiće, na kavicu, na sladoled. Kruno meni da pusu i ja dam Krunotu pusu", ispričala je.
Upoznali su se još 1991. u Jaškovu, domu za osobe s intelektualnim poteškoćama. I od tada se vole. Pune trideset i dvije godine. Kada smo ih upoznali prvi put već su dvije godine živjeli samostalno. U stanu koji im je osigurao Centar u početku su imali asistenciju, osobu koja ih je pratila i pomagala im, ali tada su već bili sami. I na to iznimno ponosni.
"Kruno je malo i površan i ubrzan, ali tu je ona da to sve malo smiri, napravi onako kako misli da je jako dobro", objašnjava ravnateljica Centra Ozalj Dijana Borović Galović.
Konačno dočekali i vjenčanje
Svi su tih dana bili, kako ravnateljica kaže, malo ubrzani jer ono što ih je čekalo ne događa se svaki dan. Bila je to kruna Tinine i Krunove ljubavi, njihovo vjenčanje. Ali i pobjeda svih djelatnika Centra jer su ovakve stvari unutar sustava rijetkost.
"Mislim da ćemo potaknuti naše kolegice i naše ministarstvo da omogući svim osobama kojima je to potrebno da žive zajedno i da koje žele se oženit da to jednostavno na jednostavan način ostvare", nada se ravnateljica.
Svi su dali sve od sebe, pa i više. Tina je od Jasminke, asistentice u stanovanju, dobila po mjeri šivanu vjenčanicu. Bijelu, kakva i priliči. Kruno je pripremio i gaće i odijelo i najnovije cipele. Nisu za snijeg, kaže, ali bit će dobre. A onda, nakon svih silnih priprema, frizure, šminke…Trenutak koji su svi čekali. Filmski, za vječnost. Pred bogom i pred ljudima. Tina i Kruno.
Toliko želje, toliko čekanja… I ostvarenje svega uz samo jedno da. Emocije je bilo nemoguće kontrolirati.
"Ooo, ja se toga više puta prisjetim. Velim, Bože dragi da mi je ponovo doći u one godine moje. Joj tako mi je bilo lijepo. Imala sam bijelu haljinu. Frizuru sam imala. Našminkana, namazana. Baš mi je bilo super", kazala je Tina.
Nedugo nakon vjenčanja iz starog su se stana u Ozlju koji je bio na katu i zbog brojnih stepenica nezgodan za Tinu, preselili u novi, u Karlovcu. U svojih besprijekorno čistih i urednih tridesetak kvadrata, našli su svoju sreću i mir. A priča o sedmoj, kriznoj godini braka Tina se ne boji.
Ljubav koja podučava
Impulzivan, glasan, ubrzan. Tipični Kruno. Ali prema Tini uvijek pažljiv i brižan. U više od trideset godina ljubavi, ona ga zna u dušu i kažu nam u centru, na Krunu djeluje kao tableta za smirenje. Bez nametanja, posebnih nadgledanja i petljanja drugih. Pa dok se meso lagano krčka, Tina guli krumpire.
Najbolje joj idu fritule. A u ostale recepte i to što će i kako kuhati i voditi kućanstvo, kao prava domaćica ne da nikome da se petlja. I upravo je to najveća sreća i uspjeh ljudi poput njih.
"Mi uvijek mislimo da za osobe s intelektualnim teškoćama možemo odlučivati za njih i da mi znamo što je najbolje. Oni nas uče tome da u biti ne znamo što je za njih najbolje, da svaki čovjek zna za sebe što je najbolje, pa bilo to da potroši svoj budžet do petog u mjesecu pa poslije jede grah i zelje ili da taj novac rastegne cijeli mjesec", objašnjava ravnateljica.
Od života u instituciji i stalne potpore koju su kao korisnici trebali, do ovoga. Tek povremenog posjeta zastupnika Ante na svega nekoliko sati tjedno, po potrebi. Odvede ih do liječnika, pomogne u mjesečnoj nabavi namirnica.
U Centru radi pune 24 godine i cijeli svoj radni vijek poznaje i njih, njihovu ljubav. Da mu je netko tada rekao da će im samo povremeno asistirati u zapravo samostalnom životu, iskreno priznaje, slatko bi mu se nasmijao u lice. Srećom, stvari se mijenjaju. Sustav se mijenja. Snovi postaju stvarnost. A nekada zabranjene ljubavi pretvaraju se u najljepše ljubavne priče. One koje nadahnjuju, koje nas uče.
"Naučili su me da materijalno nekada i nije nešto važno, da se može sa malim stvarima živjet, da se može radit ustupke, a mi često nismo takvi, često mislimo, zašto bih ja trpio, naučili su me u svom životu trpljivosti", zaključila je Dijana.
"Kad vidiš da netko živi samostalan život, zapravo te sve manje treba za neke obične stvari jer neke stvari kroz život i nauči, usvoji, a da pita neka pitanja koja niti ne očekuješ kao što je na primjer kad ću se ja zaposlit, e to te čini sretnim", dodao je zastupnik Ante Badurina.
Svojom su srećom usrećili druge. Pokazali da se uz puno ljubavi i predanosti kako jedno drugome tako i poslu koji radite mogu pomicati planine. Podsjetili nas koliko je malo u životu zaista potrebno.
"Da se slažemo. Kuhamo sami, idemo i u nabavu sami. Idemo i u kafić koji put, idemo na Koranu prošetati. Ne bih ga pustila samoga. Ja njega volim", poručila je Tina.
A mi im od srca želimo da se družimo opet, barem na dvadesetu godišnjicu braka.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr