Drugi je to takav slučaj u povijesti. Londonski pacijent u remisiji je već godinu i pol dana i više ne uzima lijekove za HIV. Prije tri je godine bio na rubu života. Bio je zaražen HIV-om, a dijagnosticiran mu je i Hodgkinov limfom. Presađene su mu matične stanice i to od donora kod kojeg su, zbog genetske mutacije, otporne na HIV.
Transplantacije matičnih stanica koštane srži su vrlo složene, skupe i riskantne. Zapravo vas mogu ubiti ako krene po zlu, tako da to nije primjenjivo na velik broj ljudi. Uz to, samo jedan posto Europljana je poput donora u ovim slučajevima, odnosno imaju genetsku mutaciju koja ih čini otpornima na virus HIV-a.
Ovi uspjesi ne znače i da je pronađen lijek, ali pružaju znanstvenicima smjer u kojem mogu krenuti njihova istraživanja.
U svijetu je oko 37 milijuna ljudi zaraženih virusom HIV-a, a od posljedica ih na godinu umre oko milijun. Zašto je ovo što su učinili liječnici u Londonu važno, objasnila je gošća Dnevnika Nove TV, prof. dr. sc. Davorka Lukas, pročelnica Zavoda za infekcije imunokompromitiranih bolesnika Klinike za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević.
Što su točno napravili liječnici u Velikoj Britaniji?
Pa liječnici u Velikoj Britaniji su zapravo kod osobe koja je zaražena HIV-om, a istovremeno je imala i malignu bolest, limfon, transplantirali su toj osobi matične stanice od darivatelja koji nema CCR5 receptore. I na taj način su, naravno uz sve moguće ove ostale terapije, uključujući kemoterapiju, uočili da ta osoba više nema mjerljivu razinu HIV-a u krvi.
To znači da možda to vodi k nekom izliječenju. A i dobra remisija je postignuta što se tiče limfoma. Oni su tu osobu pratili 18 mjeseci, tako da za sada se ne može reći da je riječ o izlječenju od HIV infekcije, ali da se radi o dugotrajnoj remisiji. Potrebno je tog bolesnika dalje pratiti.
Što je CCR5 i kako djeluje ta genetska mutacija?
CCR5, to su zapravo mjesta na stanici, receptori za koje se određeni tip virusa HIV-a veže. I mora se prvo vezati, morate prvo otključati vrata, uhvatiti se za bravu, otključati vrata da bi ušli u kuću. Tako i on.
Mora se vezati za te receptore, ući u stanicu i onda se počne vrlo lukavo razmnožavati u jezgri stanice. Ako ne može ući u stanicu, onda nema ni razmnožavanja, to znači da on propada, odnosno dolazi do eliminacije infekcije.
Koliko je značajno ovo što se dogodilo u Londonu, što su liječnici učinili?
Pa sigurno je to jedna dobra vijest i obećavajuća vijest, optimistična. Pogotovo ako dođe u budućnosti do izliječenja, kao što je došlo kod berlinskog pacijenta prije 10 godina. No to je opet malo drukčiji slučaj bio.
No, ipak je prerano bilo što reći dok se ne naprave daljnja praćenja i evaluacije kod ovog pacijenta. Sva ova saznanja daju jedan optimizam i mogu pozitivno usmjeravati istraživanja, sofisticirana istraživanja vezana upravo za pronalazak terapije kojom bi se izliječila HIV infekcija.
Može li se to primjenjivati u svakodnevnoj praksi?
Ne. To svakako nije za preporučiti za primjenu u svakodnevnoj kliničkoj praksi zbog toksičnosti. Mi se prvenstveno moramo voditi mišlju - ne naškoditi bolesniku, a tek onda mu dati učinkovit lijek.
Mi imamo na raspolaganju učinkovite lijekove s minimalnim nuspojavama. Takoreći jedna tableta jednom na dan. Istina, doživotno, ali s minimalnim nuspojavama. U budućnosti, nadajmo se nekoj drugoj terapiji koja će izliječiti bolesnika, a ne samo kontrolirati infekciju. Ali mislim da do toga treba proći još vremena.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr