U Hrvatskoj nije osigurana kontinuirana i dostupna palijativna skrb iako je ona zakonska obveza prema konvencijama Ujedinjenih naroda u kojima je istaknuto da je palijativna skrb osnovno ljudsko pravo.
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), palijativna skrb je aktivna sveobuhvatna briga za bolesnike čija bolest ne reagira i usmjerena je na održavanje kvalitete života bolesnika do njihove smrti.
Palijativna skrb bavi se neizlječivim bolesnicima i to tako da brine o biološkom, psihološkom, socijalnom i duhovnom stanju bolesnika, a istodobno se vodi briga i za obitelj oboljelog. Palijativna skrb obuhvaća razdoblje od postavljanja dijagnoze neizlječive bolesti pa sve do žalovanja nakon smrti bolesnika.
A smrt bi trebala biti bezbolna kada je to moguće, na što ukazuju i Smjernice Ministarstva zdravstva za unaprjeđenje kvalitete palijativne skrbi u intenzivnoj medicini.
Pravo na dostojanstvenu smrt
U Hrvatskoj je palijativna skrb i dalje najviše prepuštena entuzijazmu pojedinaca, javnost s njome nije dovoljno upoznata, a jedan od najvećih problema je nedostatak educiranoga stručnog osoblja – medicinskih sestara, liječnika, psihologa i drugih stručnjaka.
Pokazalo se to i ovih dana na slučaju Krešimira Crnogaće, specijalista ortopeda na Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb, nakon kojega su uslijedila i brojna druga svjedočanstva.
"Moj je Krešo trebao mirno zaspati, a nekoliko minuta prije smrti gledao joj je u oči i uznemirio se, prestrašio, bio je nemiran. Osjetio je kraj, a to se nije trebalo dogoditi. Trebao je samo zaspati, mirno zaklopiti oči i izdahnuti spokojan u mom naručju", napisala je antesteziologinja Sanja Ćosić, Krešimirova zaručnica u objavi nakon njegove smrti u kojoj je podsjetila na pravo na dostojanstvenu smrt.
Njega u Hrvatskoj mnogi ne dočekaju jer nedostaje hospicija i palijativnih kreveta te se umirući bolesnici često nalaze na odjelima za akutno zbrinjavanje, gdje ne mogu dobiti primjerenu skrb.
Od smrti nije bilo spasa. Od boli jest.
No, u Crnogaćinu slučaju problem čak nisu bili kreveti, već nešto drugo - možda jednostavnije, premda se za neke čini kompliciranije, a na što je upozorila Ćorić. Od smrti nije bilo spasa. Od boli jest.
"Ovo radim radi njega, radi svih naših umirućih pacijenata... i nas koji ćemo isto jednog dana umrijeti. Prestanite se bojati opioida u palijativi, prestanite uskraćivati milost mirne smrti palijativnim pacijentima. Budite liječnici i poštujte Hipokrata. Ne mučite bolesnika na samrtnoj postelji..."
Krešimiru i mnogim bolesnicima od smrti nije bilo spasa. Od boli jest i ne radi se o eutanaziji što je posebna i prijeko potrebna tema za raspravu, a na što često upozoravaju stručnjaci.
No, Sanjina molba da mu se da veća doza morfija kako bi mu se ublažili bolovi nije uvažena, a iz Opće bolnice Šibensko–kninske županije poručeno je da je liječen sukladno pravilima struke.
''To što nekoga prestajemo liječiti ne znači da mu prestajemo pomagati''
No, uvid u Smjernice Ministarstva zdravstva za unaprjeđenje kvalitete palijativne skrbi u intenzivnoj medicini pruža dodatnu sliku.
''Mjere ublažavanja patnje usmjerene otklanjanju boli, uznemirenosti,
anksioznosti i/ili otežanog disanja, unatoč tome što mogu ubrzati smrt bolesnika u terminalnoj fazi, u skladu su s etičkim kodeksom i trenutnim zakonodavnim okvirom te se smatraju dobrom kliničkom praksom'', navodi se, između ostalog, u Smjernicama.
Također stoji i da je ''primjena lijekova (analgetici ili sedativi) u odgovarajućim dozama s osnovnim ciljem ublažavanja boli i patnje opravdana je i preporučuje se unatoč činjenici da može ubrzati smrt.''
Da je umiranje mladog ortopeda otvorilo jednu od najbolnijih točaka hrvatskog zdravstva – palijativnu zdravstvenu skrb, istaknula je i Hrvatska udruga bolničkih liječnika HUBOL.
''Njome se rijetko tko sustavno bavi iako postoje ugovoreni palijativni kreveti u bolnicama. U stvarnosti skrb o palijativnim bolesnicima nije adekvatno organizirana, a zdravstveno osoblje uglavnom nije odgovarajuće educirano o načinima skrbi za palijativnog bolesnika. Pozivamo sve hrvatske zdravstvene ustanove, liječnike, medicinske sestre i tehničare i zdravstvenu administraciju da pokrenu uspostavljanje kvalitetne i dostupne palijativne skrbi'', poručili su iz HUBOL-a.
Na tragu je to upravo apela koji je poslala mlada anesteziologinja: ''Molim vas da prekinemo očajan krug neznanja i nebrige. To što nekoga prestajemo liječiti ne znači da mu prestajemo pomagati, da tu naša uloga prestaje.''