Nakon posljednjeg slučaja zatvaranja 31 ugostiteljskog objekta, iako za to realno nije bilo razloga, u udrugu Glas poduzetnika stižu svjedočanstva poduzetnika iz cijele zemlje. Neki od njih zbog torture državnih inspektora svoje su poslove na kraju - zatvorili.
Jedan od drastičnih primjera je firma iz Šibenika koja se 25 godina bavila veleprodajom, maloprodajom i proizvodnjom ribolovne i ronilačke opreme kojom su opskrbljivali više od 70 trgovina širom Hrvatske.
Ove godine odlučili su sve zatvoriti. "Ta je odluka donesena dosta teško i uz puno promišljanja o tome hoće li se nastaviti raditi u uvjetima pravne nesigurnosti gdje ti inspektor kroji sudbinu. Ne po zakonu, nego kako se njemu svidi", kaže danas bivši vlasnik.
Deklaracija na svakoj udici
Primjerice, ronilačka odijela deklarirali su kao sportsku opremu, baš onako kako ih je i špediter tarifirao. Međutim, inspektor je smatrao da se to može okarakterizirati i kao zaštitna oprema, a za takvu opremu potrebni su dodatni atesti materijala od Zavoda za mjeriteljstvo.
"Kad inspektor nije uspio ništa pronaći, pitao je zašto na svakoj udici nema deklaracije ako se prodaju na komade. Kažem da je deklaracija na kutiji jer ne stane na svaku udicu. Napiše zapisnik i prekršajnu prijavu koja na sudu padne, ali mi odnese živaca i dva radna dana", priča taj bivši poduzetnik iz Šibenika.
20 godina rada ugroženo zbog papira koji je u izradi
Drugi inspektor zapečatio mu je firmu jer su minimalni tehnički uvjeti za skladište još bili u izradi. "Kaže nam da nismo smjeli raditi bez toga i da nam pečati firmu, oduzima svu dobit od početka godine i oduzima svu robu zatečenu u skladištu. Prošlo je oko 20 dana dok stvar nije došla na sud. Zamislite kako je 20 dana živjeti u strahu da ćeš sve za što si radio 20 godina biti oduzeto zbog jednog papira koji je u izradi. Kad smo došli na sud, sutkinja nije mogla vjerovati zbog čega nam je zapečatio firmu. Rekla mu je doslovno je li normalan i odbacila prijavu", priča ovaj poduzetnik.
Ogorčen je radom inspektora, za koje kaže da kažnjavaju mimo zakona i propisa jer svaki od tih šerifa zakon tumači kako ga je volja. "Ne treba ni reći da nam nitko nije nadoknadio izgubljenu dobit, a da ne govorim živce. Nadam se da će ovom konačno doći kraj i da će se naša udruga izboriti da se prestanemo osjećati kao kriminalci i građani drugog reda", poručuje poduzetnik iz Šibenika.
"Za mito nije pitala, ali..."
Udruzi se javila i poduzetnica iz Splita kojoj su inspektori došli na vrata zbog prijave da na zgradi stoji tabla, a da tu napravo nema firme. "A koja vam to nepostojeća firma uplaćuje ovoliko para u proračun svaki misec?" pitala ih je splitska poduzetnica, koju su potom tražili rješenje o registraciji. Iako im je sudski registar na internetu.
Pokazala im je i to, kao i još puno dokumenata poput ugovora o radu, prijave na mirovinsko, zdravstveno... Inspektorica je otišla tek sa zapisnikom. Mito, kaže poduzetnica, ta inspektorica nije tražila.
No uskoro joj je došla druga, koja je htjela pregledati radi li se na certificiranom operativnom sustavu. Ajde, sve je pregledala, pa došla do televizora. Hoće i njega pogledati. Dobro, možete, ali to je TV, kažem ja. Ode i ta plačući. Nije pitala za mito", priča poduzetnica.
Te je inspektorice vidjela još puno puta kad je, kako kaže, dvije godine trajalo kršenje ljudskih prava i samoblokade poslovnog računa za vlastitu plaću. "Ali o tome ću morati pisati drugi put jer ako sad počnem, ja ću početi plakati", poručuje splitska poduzetnica.
"Što vi ovdje muljate?"
Treći slučaj dolazi iz Velike Gorice, gdje je tvrtka za čišćenje lani sklopila nekoliko jakih ugovora. Naglim povećanjem prometa postala je zanimljiva i inspektorima.
Tako im je jednog dana došla inspektorica sa stavom "što vi ovdje muljate?" koja je javno govorila da će si kao osobni zadatak dati pronalaženje nepravilnosti i kažnjavanje firme.
Onda počinje tortura. "Zakonski inspektor može držati nadzor najviše tri mjeseca i dotična inspektorica unaprijed je najavila da će sva tri mjeseca biti tu. Nakon toga svakih nekoliko dana dolaze zahtjevi za dostavu svih mogućih dokumenata, ugovora, dostavnica, financijskih izvješća, doslovce svega.
Nakon mjesec dana inspektorica blokira račun firme iako nikakva nepravilnost nije pronađena. Firma ima oko 30 zaposlenih, nema odakle isplatiti plaće. Dobrostojeća firma dolazi na rub kolapsa", svjedoči ova članica udruge te dodaje da je pukom srećom vlasnica posudila novac za plaće.
Inspektorici, primjerice, nije bilo jasno zbog čega radni strojevi nisu u skladištu jer joj je bilo nepojmljivo da su strojevi na terenu na objektima koje čisti. Vlasnica zbog svega dolazi na rub živčanog sloma i konačno unajmljuje odvjetnika te je slučaj trenutačno na sudu.
Račune su uz pomoć odvjetnika uspjeli deblokirati, ali tortura je trajala sva tri mjeseca, baš kako je inspektorica i obećala.