Znanstvenici su otkrili da se poplave na Jadranu mogu razvijati i na drukčiji način od dosad poznatog mehanizma povezanog isključivo s ciklonama, niskim tlakom zraka i južnim vjetrom. Rezultati istraživanja objavljeni su u uglednom međunarodnom časopisu Quarterly Journal of the Royal Meteorological Society.
More preplavljuje jadransku obalu najčešće zbog toga što se Jadranu primakne ciklona, pa niski tlak zraka u području ciklone i južni vjetar na njezinoj prednjoj strani potisnu vodene mase prema sjevernom Jadranu i tako podignu morsku razinu. Ako se to podizanje podudari s plimom, vodostaj znatno poraste, što izazove poplavljivanje jadranskog obalnog područja i gradova koji se ondje nalaze – pri čemu su najpoznatije i najviše istražene poplave Venecije.
U takvim slučajevima prvi je maksimum vodostaja najviši, a potom slijedi snižavanje morske razine, često praćeno pojavom tzv. stojnih valova u Jadranskom moru.
Međutim, upravo su u izvrsnom međunarodnom časopisu Quarterly Journal of the Royal Meteorological Society objavljeni rezultati novog istraživanja koji pokazuju da se jadranske poplave mogu razvijati i na sasvim drugačiji način. Istraživanje su provela četvorica znanstvenika: dr. Marco Bajo, dr. Luca Arpaia i dr. Christian Ferrarin (Institut za znanosti o moru, CNR, Venecija, Italija) te akademik Mirko Orlić, professor emeritus (Geofizički zavod Andrija Mohorovičić, Geofizički odsjek, Sveučilište u Zagrebu Prirodoslovno-matematički fakultet)
Autori su analizirali meteorološke i oceanografske podatke prikupljene na nizu postaja u Jadranskom moru i usporedili ih s rezultatima analitičkih i numeričkih modela. Koncentrirajući se na poplave Venecije iz prosinca 2019. godine, pokazali su da višestruki impulsi vjetra dovode do pojave rezonancije i tako dodatno podižu vodostaj. I kao što dijete koje sjedne na ljuljačku može odgovarajućim pokretima tijela postupno pojačati ljuljanje, tako i vjetar nad Jadranom može u slučajevima u kojima je usklađen sa stojnim valovima u moru dovesti do povećavanja jadranskih oscilacija.
U takvim slučajevima nije najviši prvi maksimum vodostaja, nego drugi ili čak treći, što može izazvati ne samo jednu poplavu, nego nekoliko njih u nizu. Ovo će otkriće pomoći da se unaprijede postojeće prognoze jadranskih poplava.
Kad je riječ o Veneciji, koja se nalazi unutar lagune, grad se u posljednjih pet godina štiti od poplava povremenim zatvaranjem lagune pomoću pomičnih barijera. Zadatak je prognoze prepoznati svaku situaciju u kojoj treba podići barijere te ujedno dopustiti da laguna inače slobodno komunicira s otvorenim morem, čime se smanjuje njezino zagađenje. Osim Venecije, poplave ugrožavaju i niz drugih obalnih gradova, ne samo u sjevernom Jadranu (Trst, Pula, Rijeka, Cres...) nego sve više i u srednjem Jadranu (Zadar, Šibenik, Trogir...). Za te gradove prognoze nisu ništa manje važne jer pravovremena upozorenja štite i stanovnike i njihovu imovinu.