Hrvatska javnost ostala je šokirana posljednjim događanjima koja pune crnu kroniku. Obiteljsko nasilje u Hrvatskoj, čini se, postaje sve brutalnije.
Podsjetimo, 14-godišnjak je u Trilju nožem izbo majku, u Pagu je 54-godišnji otac s prvog kata bacio četvero malene djece, otac je pretukao 14-godišnju kćer koju je trebao čuvati dok je njezina majka u bolnici...
Primjera je zaista puno. Što se događa s ljudima oko nas i koji su uzroci stravičnog nasilja u kojemu dolazi do dizanja ruke na djecu, roditelje ili partnere - pitali smo stručnjake.
Prije više obračuna "sa šakama"
"Teško je reći je li obiteljsko nasilje u porastu. Uvijek napominjem da smo danas puno bolje informirani i to trenutno, o onome što se događa, nego što je to bilo nekada. Informacije su puno brže i nemoguće ih je zataškati. No meni se čini da možda nije u pitanju porast nasilja, nego se radi o porastu brutalnosti u nekim činovima. Toga prije nije bilo u tolikoj mjeri. Možda je prije bilo više obračunavanja 'sa šakama', čini mi se da je bilo manje noževa i situacija u kojoj roditelji pokušavaju usmrtiti vlastitu djecu", kazala je za DNEVNIK.hr profesorica psihologije dr. sc. Mirjana Nazor.
Kao uzrok porastu brutalnosti u obiteljskom nasilju vidi opću situaciju i nezadovoljstvo koji vladaju u društvu. "Opća je situacija napeta, ne za sve, ali za dobar dio građana pomalo je besperspektivna. Dakle, opća situacija nije povoljna, mnogi ljudi jedva spajaju kraj s krajem. Takvih ima mnogo, pogotovo ako su to obitelji s djecom.
To su teško razumljive situacije kad vas djeca gledaju, gladna su, a nemate za elementarne potrebe podmiriti. mislim da su to strašne situacije. Jesu li one i uzrok nasilja? Ja to ne znam, ali su, čini mi se, u prosjeku ljudi puno nezadovoljniji nego prije. Naprosto mnogi ne vide izlaz iz te situacije. Pitam se, možda je to i besmisleno, ali možda je to za neke roditelje čin milosrđa. Umjesto da se djeca muče, ako ih roditelj ne može uzdizati kako treba, bolje je da ih nema", dodaje Nazor.
Ljudi ne mogu izdržati teret
Teško je shvatiti takvu logiku, navodi, no nije nemoguće da je upravo takvo razmišljanje u pozadini nekih od događanja. Osim toga, radi se o generaciji roditelja koji su preživjeli i proživjeli strahote Domovinskog rata, a nisu liječili posljedice onoga što su doživjeli.
"Moguće je da je i to dijelom uzrok, mada mi često Domovinski rat, kad nam se neke stvari ne da dublje analizirati, onda kažemo 'ma, to su posljedice rata' i to nam ponekad služi kao opravdanje. Sigurno da ima ljudi koji su proživjeli, čak nisu morali biti na bojištu, a da su proživjeli strašne stvari, a da nitko nije vodio računa o tome da je potrebna određena pomoć, psihološka, možda duhovna ili neke druge vrste, da bi se ta osoba na neki način rasteretila od svega onoga što nosi na svojim leđima. Naravno da neki, nakon određenog broja godina, naprosto počnu 'pucati' i ne mogu izdržati pod tim teretom", objasnila je profesorica psihologije dr. sc. Mirjana Nazor.
Zabrinjavajuće vršnjačko nasilje
Zabrinjavajući su i incidenti vršnjačkog nasilja u školama. "Meni se čini da uvijek vrijedi ono - 'što smo sijali, to žanjemo'. Ako u postupcima nas, odraslih, ima više nasilja, onda je jasno da djeca to gledaju. Oni vide to nasilje oko sebe - i u obitelji i u političkom životu koji njih ne zanima, no dođe do njih. Često je tu poruka da se nasiljem rješavaju problemi i da se jedino nasiljem dolazi do cilja, a da, ako je netko pristojan i civiliziran, ga ljudi ignoriraju, odnosno da divlji i brutalni pojedinci dolaze do cilja. Svega toga ima u našoj okolini i ako mi, odrasli, ne koristimo nenasilne načine za rješavanje poteškoća i problema, djeca ih nemaju od koga naučiti. Kopiraju ono što su vidjeli. Ako je to divljaštvo, onda ga imamo i kod njih", kazala je Nazor.
Smatra i da se društvo ne bi smjelo zgražati nad ponašanjem djece kad opisujemo njihovo nasilje, poput slučaja u Trilju. "Naravno da je to grozno, ali moramo prvo sebe pogledati. Mi odrasli moramo pogledati kakvi smo mi uzori bili, kako smo se ponašali i kako smo odgajali tu djecu da smo ih doveli u situaciju da uzmu nož i napadnu oca, majku, profesora u školi ili vršnjaka. Njihova je ruka napravila zlo, ali kaos u njihovim glavama stvorili smo mi odrasli, oni su slika nas", zaključila je prof. Nazor.
Nasilnici često pod utjecajem alkohola ili drugih opijata
Dr. Suzana Kos iz Klinike za psihijatriju u Vrapču kazala je za DNEVNIK.hr kako se u takvim slučajevima obično odmah posumnja na nekakvu psihopatologiju kod nasilnika.
"Obiteljsko nasilje vrlo je širok pojam, pa je teško odmah znati što se dogodilo u konkretnom slučaju. Iza takvih se događaja, s psihijatrijske strane, skriva cijeli jedan dijapazon kojekakvih situacija: od nekakvih kaznenih djela koja su napravljena pod utjecajem sumanutih misli i doživljavanja, u psihotičnom stanju, kod duševnih bolesti, nekakvih ovisnosti. To mogu biti ponašanja potaknuta ovisnošću o alkoholu ili drugim opojnim sredstvima.
Danas je to jako popularno i vrlo često se događa da se nasilnička djela rade upravo pod utjecajem opojnih sredstava", kazala je Kos. Dodaje i da se ponekad može raditi o "lošim obiteljskim odnosima i situacijama koje dovode do 'kratkog spoja'".