Svi koji su navikli Miroslava Škoru doživljavati kao šaljivog voditelja, pjevača i zabavljača, danas su se iznenadili.
Objava kandidature i prva poruka biračima bila je svojevrsno retoričko iznenađenje. Jasan i koncizan, odmjeren i staložen, ugodna glasa, dobre interpretacije, primjerenog neverbalnog okruženja.
Promišljene, koherentne poruke, jezično i stilski primjerene za širok krug ljudi, odlike su njegove objave kandidature. Kakva je njegova retorika? Reklo bi se populistička. S tim da to ne znači a priori nešto loše.
Miroslav Škoro izabrao je prokušanu formulu za uspjeh. „Ja i narod“ s jedne strane, a političke elite s druge strane. Ta formula je i očekivana za nezavisnog kandidata, koji je unatoč određenom političkom iskustvu, ipak autsajder iz drugog „resora“.
A taj glazbeno, zabavljački resor pridonosi jednostavnosti njegove javne komunikacije. Nenametljiva figurativnost, odmjerena kritika protukandidata i vladajućih, jasna ciljana skupina birača (oni koji su razočarani i ne izlaze na izbore), a sve to dobro strukturirano s nekoliko vrlo jasnih i dojmljivih rečenica.
Ono što će vjerojatno biti predmet kritike njegova programa jest povećavanje ustavnih ovlasti predsjednika. Drugi kandidati pokušavaju pronaći svoje mjesto i opravdati važnost funckije predsjednika s postojećim ograničenjima (Milanović, primjerice, ta ograničenja smatra opravdanima i govori o „simboličkoj“ funkciji predsjednika), a Škoro pak potpuno jasno poručuje da mu to nije dovoljno i obrazlaže svoj stav (jedina funkcija na koju se dolazi neposredno, a ne putem stranačkih dogovora i odluka predsjednika stranke), poručuje da neće biti „fikus“ i da će račune polagati samo građanima. Doduše, to „polaganje računa građanima“ je možda najčešći predizborni politički klišej.
I upravo je to opasnost populističke retorike – pasti u zamku klišeja i floskula. Ovaj put, Škoro se samo okrznuo na tu zamku, a spasile su ga zgodne figure poput: Konzularna mreža ne smije biti deponij za zbrinjavanje pojedinaca ili Na vlasti se izmjenjuju dvije najjače stranke sa svojim „trgovačkim partnerima“.
Njegova retorika umnogome je slična onoj brojnih politički „autsajdera“ pa čak i Trumpa, koji opravdavaju svoj politički angažman nesposobnim političarima koji uništavaju sve o čemu su naši preci sanjali, a za što su naši ljudi poginuli. Trump je govorio: „Let`s make America great again.“
Škoro govori „Idemo vratiti državu narodu“. Po istoj toj formuli, nabroje se svi problemi s kojima se građani suočavaju (ilegalne migracije, nacionalno sigurnosni izazovi - slično kao i Trump), a zatim se ponudi rješenje. No, neke su njegove poruke specifične za našu zemlju i emotivno diraju velik broj razočaranih građana: Naše kćeri i sinovi izgrađuju neke druge zemlje, odustali su od Hrvatske jer ovdje „nisu imali šansu bez stranačke iskaznice“. Još jedna prilično jaka poruka koja pogađa u srž problema svih koji su na bilo kakav način osjetili nepravdu u svom životu.
Škorina retorička vještina očita je i u samoj strukturi 5 minutne poruke. Jak, emotivno nabijen početak – vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu; emotivan i jak završetak: zahvala obitelji koja je spremna na žrtvu zbog ljubavi prema domovini. A nema ljubavi bez žrtve.
Miroslav Škoro možda nije svojom retorikom otkrio nešto potpuno novo, originalno, ali je recept za uspjeh prilagodio sebi, hrvatskom političkom diskursu i najvažnije hrvatskim biračima. I pokazao da ga mora ubrojiti u ozbiljne pretendente za predsjedničku funkciju. Obećao je da će pokušati promijeniti državu, hoće li, ostaje nam vidjeti. Ali zasigurno će promijeniti očekivanu dinamiku predizborne kampanje u kojoj se izmjenjuju dvije najjače stranke i njihovi kandidati.
Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.