Stare deke, vlažni kartoni, smeće, smrad i muhe: Mučne slike iz centra Rijeke - "Molimo za dostojanstven život. I mi smo ljudi"

Prizori na koje će rijetko tko ostati ravnodušan nalaze se na stotinjak metara od riječkog Autobusnog kolodvora Žabica.

Na obližnjem parkiralištu, na području gdje su prije bila skladišta raznih tvrtki, mogu se vidjeti dugački platneni smotuljci.

Pored svakoga od njih su tenisice. Prljave i istrošene stoje ispod natkrivenog prostora pored svojih vlasnika u vrećama za spavanje. 

Prizori tuge i jada tu ne prestaju. Samo malo dalje, bliže željezničkom kolodvoru, povećavaju se hrpe smeća. Na natkrivenom dijelu ponovno ljudi. Rano je poslijepodne pa sjede, stoje, pričaju. Migranti.

Sa svih strana okruženi smećem i ostacima od nekih drugih ljudi koji su krenuli dalje, čekaju novi dan. Jedan od njih pedesetak koji se skrivaju od kiše na naš upit kaže kako govori malo engleski.

"Ima nas tu iz više zemalja - Afganistana, Pakistana, Iraka, Irana, Turske... Idemo za boljim životom", kaže on i navodi da ga zovemo Aziz iako mu to nije pravo ime.

Dokumente nema, kaže kako su ih spalili u Grčkoj. Rekli su im da, ako ih upišu i zabilježe kao migrante i onda ih zemlje EU budu vraćale u zemlju polaska - završit će opet u Grčkoj, a to ne želi nitko od njih.

"Djece u našoj grupi trenutno nema. Bilo je nekoliko obitelji, otišli su ovih dana. Imamo nekoliko maloljetnika", kaže i pokazuje rukom prema tinejdžeru od nekih 16, 17 godina iz Turske.

Većina ih je u dvadesetim i tridesetim godinama, žive, spavaju, jedu i borave na kartonima, ogrnuti starim i prljavim dekama, u odjeći i obući koja je odavno bila za baciti. Neki nemaju ni to.

Na nekolicini je roj muha, lete oko njih. Naviknuti su i na njih, kažu.

WC na željezničkom kolodvoru

Koriste WC na željezničkom kolodvoru, a vagoni na tračnicama su im priručni WC, odlagalište onoga što im više ne treba, zaštita od očiju ljudi.

Na kolodvoru pune i mobitele koji su im jedina komunikacija s obiteljima.

Pročitajte i ovo Istraga o tragediji Dvoje male djece je poginulo, a najmanje pet žena je ozlijeđeno u požaru na brodu s migrantima u Sredozemlju

Na pitanje otkuda dolaze kažu da su bili u Zagrebu i dobili rješenje da moraju napustiti Hrvatsku u određenom roku. Neki su zatražili azil, no ne misle ostati u Hrvatskoj, idu dalje.

"Došli smo u Rijeku jer je odavdje bliže doći do Slovenije i Italije. Želimo naći priliku za boljim životom u Italiji, Njemačkoj ili Belgiji, te zemlje su naš cilj", govori naš sugovornik.

Kaže da ljudi dolaze i odlaze na dnevnoj bazi. Cijele obitelji.

Rijetki se zadrže duže od dva dana. Jedan od njih navodi da je u Rijeci tjedan dana jer nema novca za nastavak putovanja.

Iako gotovo u centru grada, skriveni su od očiju građana. Vide ih samo oni koji u blizini žive ili se tu slučajno zateknu.

"Molimo dobre ljude da nam pomognu. Hrana, obuća i odjeća, jakne, deke... štogod možemo dobiti, na svemu ćemo biti zahvalni i sve će nam dobro doći. Molimo za dostojanstven život. I mi smo ljudi", govori Aziz u ime svih prisutnih migranata.

Priprema jednog toplog obroka

Prema dogovoru Grada, Crvenoga križa i Caritasa do kraja godine svakodnevno se od ovog tjedna priprema jedan topli obrok za ljude koji ilegalno ulaze u Hrvatsku na putu prema drugim zemljama zapadne Europe.

Pročitajte i ovo Kod mjesta Davor Detalji dramatičnog spašavanja migranata iz nabujale Save: "Bili su smrznuti, minute su ih dijelile od sigurne smrti"

Grad Rijeka izdvojio je više od 200.000 kuna za hranu, sanitarne čvorove i održavanje prostora u kojem se migranti zadržavaju pri proputovanju kroz Rijeku.