''Ovaj mladi gospodin ubio je maturu, u većini predmeta bio u prvih nekoliko posto, upao i na FER i na fiziku'', riječi su kojima judo klub Fuji na Facebooku započinje objavu o svom članu Mateju Maleševiću. On je ove godine s odličnim uspjehom završio IV. gimnaziju u Zagrebu, i to na engleskom jeziku.
Državnu maturu položio je s vrlo visokim postocima, upao na neke od fakulteta koji slove kao posebno teški, a čak i onda kada je zbog cerebralne paralize imao pravo na direktan upis na Rochester Institute of Technology u Zagrebu, odabrao je teži put i pristupio prijamnom ispitu i - rasturio ga. Zato je dobio stipendiju, odnosno popust na školarinu u iznosu od 3500 eura. Mateju su, kaže, rezultati prijamnog ispita došli kao apsolutno iznenađenje.
Informatika mu nije jedina strast
Na RIT-u je odabrao studij Informacijske tehnologije. Rekao nam je da je dugo bio neodlučan i predomišljao se o izboru studija. Informatika nije njegova jedina strast, već su tu svoje mjesto pronašli i jezici. Matej tečno govori engleski i njemački jezik, španjolski na početnoj razini, a sam je učio švedski jezik. Tijekom dugogodišnje rehabillitacije naučio je i slovenski jezik na konverzacijskoj razini. Ipak, pri odabiru studija jezici nisu prevagnuli.
''Kako jezici danas nisu nimalo financijski isplativi, počeo sam razmišljati o FER-u ili PMF-u s obzirom na to da je informatika pogotovo tražena, a također me zanima'', objasnio nam je Matej svoju odluku. Za RIT se, nasuprot FER-u, odlučio jer ga je, kaže, osvojio njihov osobni pristup studentima, fleksibilnost , brzina i jednostavnost komunikacije, a fokus im je na praktičnom dijelu studija.
Ove su godine rezultati državne mature podigli puno prašine. Palo je skoro 9000 učenika, a najviše njih nije položilo hrvatski jezik i matematiku. Matej se za ispit iz matematike pripremao s privatnom instruktoricom, a u školi je profesorica hrvatskog jezika održavala grupne pripreme za taj predmet. Za sve ostalo – Mateju nije trebala priprema.
Iako s državnom maturom nije imao problema, kaže da je razina stresa vrlo visoka. ''Najveći stresor za mene, a vjerujem i za većinu maturanata, bio je dug period od pisanja do rezultata jer kako vrijeme prolazi, tako čovjek postaje sve nesigurniji u ono što je napisao'', kaže Matej, ali ističe da je unatoč tome državna matura nužna.
Nezadovoljstvo dijela maturanata smatra nepotrebnim. ''Jedino što se iz broja padova da zaključiti jest to da je velik dio maturanata izrazito nepismen i nesnalažljiv. Ispit iz hrvatskog jezika zahtijeva od pristupnika samo sposobnost čitanja i zaključivanja. Ako netko pak ne zna s 18 godina napisati 400 riječi o Miroslavu Krleži i naziva ga nebitnim mrtvacem, taj nije ni zaslužio maturirati. Niža razina matematike toliko je jednostavna da na nju ne želim trošiti riječi. Smatram da je naprosto glupo da javnost traži ministričinu glavu zato što netko s 18 godina ne zna čitati i vrijeđa kulturu i književnost'', objasnio je Matej svoje viđenje državne mature.
O njegovu zavidnom uspjehu po završetku srednje škole i upisu na fakultet, na Facebooku se pohvalio judo klub osoba s invaliditetom Fuji u kojem Matej trenira već nekoliko godina. ''Nema Facebook dovoljno lajkova za našeg Mateja na kojeg smo neopisivo ponosni i zbog kojeg smo jako sretni. Matej je dokaz da 'nije važno odakle krećeš, već su važne odluke koje donosiš o tome gdje si naumio završiti''', napisali su.
Njegova trenericu i voditeljica kluba Marinu Drašković za njega ima samo riječi hvale. ''Kad razgovaram s njim, ja imam osjećaj da razgovaram s nekim čak starijim od sebe. Jako je načitan, ima opću kulturu kojom bi posramio većinu nas. U svemu tome tako je simpatičan i jednostavan. On nije u kolicima, već ima hodalicu. Na prvu kad ga netko vidi, prva vizualna predrasuda bila bi 'ovaj dečko ima teškoće'. A onda, sve što on kaže, kao da sve te teškoće baci u drugi plan'', kaže trenerica Marina.
Judo klub osoba s invaliditetom Fuji je prvi takav registrirani klub u Hrvatskoj, a ovu je sezonu završilo 40-ero djece i mladih s cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, intelektualnim teškoćama, motoričkim teškoćama, poremećajima autističnog spektra i drugo.
Prošle je godine klub osvojio nagradu Europske komisije #BeInclusive za uključivanje mladih s poteškoćama u zajednicu, a Marina kaže da je to jedan od najvećih uspjeha kluba. Svoj doprinos tu je dao i Matej, koji je, priča Marina, na engleski jezik preveo svu potrebnu dokumentaciju za prijavu na natječaj Europske komisije. ''On je službeni prevoditelj u klubu. Naravno, kad nam dođu gosti pa moramo ponekad održati trening na engleskom jeziku, on dobije dopuštenje da mene zeza zbog mog engleskog'', kroz smijeh nam je otkrila trenerica Marina.
Osim juda, Matej je ''apsolutno lud'' za ostalim sportovima svih vrsta, posebno onima koji su u Hrvatskoj manje zastupljeni, poput curlinga i bejzbola. ''Prijatelji znaju reći da bih radije pogledao drugu utakmicu četvrtfinala druge talijanske ženske odbojkaške lige umjesto polufinala nogometne lige prvaka, što je ipak malo pretjerano. Nedjeljno finale Wimbledona bilo je svakako nešto što ću dugo pamtiti, a Federer je najbolji tenisač koji je ikad igrao i koji će ikad igrati'', uzbuđeno govori Matej o sportu.
Zanimljiva poruka mladima
Matej je skroman i svoj izvanredan uspjeh ne vidi kao ništa što netko drugi ne bi mogao ostvariti. ''Mislim da nisam osoba koja nekome nešto može savjetovati ili poručiti jer stvari koje sam postigao nisu ništa što netko drugi ne bi mogao, ali ako bih morao odabrati jedno, bilo bi to sljedeće – ako cvikate karte za Irsku, prvo se pobrinite da vas Irska želi. Idite svakako, ali idite obrazovani. Nema više kruha za bauštelce'', savjetuje Matej.
Uspjeh ovog mladića nešto je na što bi trebali biti ponosni, a dokaz je i da od vlastitih snova ne treba odustajati, već ustrajati u naumima da ih se ostvari. Matej je pokazao da i u situacijama u kojima se može ići linijom manjeg otpora ponekad nije loše odabrati teži put.