"U početku su se svađali. I u početku su te svađe započinjale po noći kada su mislili da spavam, ali zvukovi i dernjava bili su glasniji od drvenih vrata moje sobe. S vremenom više nisu birali vrijeme. Svađali bi se ujutro, preda mnom, u automobilu, za ručkom… Nakon nekog vremena svađe je zamijenila neugodna tišina koja se u naš dom uvukla poput nekog novog neugodnog podstanara. Ta tišina je bila groznija od najgorih svađa. Jednog dana pokucali su na vrata moje sobe posjeli su me na krevet te mi rekli: "Irena, tata i mama te vole, ali..." Ubrzo su se rastali, a ja sam godinama poslije bila ljuta i na jednog i drugog zbog svega. Bila sam nekako neobjašnjivo ljuta i na samu sebe, mislila sam da sam to mogla zaustaviti (tipično dječji), da sam i ja nekako kriva zbog svega", ispričala je mlada djevojka svoje uspomene na roditeljski razvod. Danas, kaže, ima dobar odnos s oboje roditelja, ali priznaje nam, da je trebalo proći mnogo godina njenog sazrijevanja da shvati kroz što su njezini roditelji prolazili tada, a i ona sama s njima.
"Mama i tata ne žive zajedno, objasnili su mi da me vole najviše na svijetu, ali da više ne mogu biti muž i žena. Ja bih samo voljela da oni žive zajedno", ispričala je 7-godišnjakinja koja samo mašta o tome da se tata i mama pomire. Muči je što svi drugi u razredu imaju obitelj, a ona osjeća da je nema, iako joj roditelji govore da to nije točno. No zbog toga se osjeća drugačijom od ostale djece, a voljela bi da sve bude kao nekad.
"Tata i mama rastali su se kada sam imao 3 godine i ne sjećam se uopće razdoblja kada su živjeli zajedno. Tatu viđam vikendima. Teško mi je što kada sam s mamom nedostaje mi tata, a kada provodim vrijeme s tatom, onda mislim na mamu. Najviše uživam u onim kratkim trenucima kada se mama i tata susretnu, onda maštam o tome da će se možda pomiriti", ispričao nam je Leo koji danas ide u osnovnu školu.
Mia u ladici svog radnog stola drži fotografiju svoje obitelji. Na toj fotografiji su mama, tata, ona i njezin stariji brat. Kada joj je teško što njezin tata, kojeg rijetko viđa, nije uz nju, poskrivećki izvadi fotografiju iz ladice svog stola i gleda ju. Nekada poskrivećki i zaplače, ali to nikada nije rekla svojoj mami, jer misli da bi se ljutila što skriva tu fotografiju i gleda ju. Njezin stariji brat vidio je što radi, i iako je često grub prema njoj (govori joj da je dosadna, da ga ne gnjavi, da ne prisluškuje razgovore s njegovim prijateljima) kada ju je ugledao uplakano, nježno ju je zagrlio i rekao je: "Znam da ti nedostaje". Mama često govori da je tata bezobrazan, da ne misli na njih (djecu), a kada se telefonski razgovaraju njihovi razgovori završe svađom. Mia je zbog svega tužna, voljela bi da prizna mami da joj nedostaje tata, žali za vremenom kada su svi bili obitelj, ali ju je strah da će se mama ljutiti.
Ovo su samo neke od dječjih priča kako doživljavaju razvod svojih roditelja i život u takvim obiteljima te što ih najviše muči. Razvod može biti izrazito stresan period za dijete, a kako djetetu to olakšati razgovarali smo s Hanom Hrpkom, prof. psihologije, predsjednicom Hrabrog telefona.
Visoko stresno razdoblje
"Razvod je razdoblje koje je visoko stresno kako za roditelje tako i za djecu. Postoje određeni aspekti koji razvod upravo čine tako stresnim, a koji se mogu smanjiti na minimalnu razinu. Prije svega je važno da roditelji razgovaraju s djetetom o razvodu tek kad su stvarno sigurni da će se razvesti. Razloge nije potrebno detaljno navoditi, ali je važno djetetu odgovoriti na njegova pitanja i objasniti da razvod nema veze ni sa čim što je ono učinilo ili reklo. Djeca često mogu krivo zaključiti da jer su oni bili "zločesti" su se mama i tata svađali i da se zato razvode", objasnila je Hrpka.
Naglašava da razgovor treba prilagoditi dobi djeteta te da je jako važno maksimalno zaštiti i poštedjeti djecu od svađa i prepirki.
"S obzirom na to da je danas učestalost razvoda dosta visoka, posebice u većim gradovima, dijete razvedenih roditelja neće biti jedino dijete u razredu ili vrtiću kojem su se roditelji razveli, što smanjuje stigmu, no unatoč tome, brojne se promjene događaju u životu djeteta. Dijete će promijeniti ritam, okruženje, i sve što je moguće zadržati kao konstantu i rutinu, bilo bi dobro zadržati, kako bi promjena u životu djeteta bilo što manje i kako bi mu dani bili predvidljivi. Time se će izbjeći ili barem smanjiti stvaranje tjeskobe kod djeteta jer su dječje brige prije svega vezane uz to gdje će oni živjeti, s kime, hoće li i dalje ići u isti vrtić/školu, tko će dolaziti po njih...kako će im izgledati život", savjetuje Hrpka.
Osim rutine važno je da roditelji zadrže svoje odgojne uloge te da i dalje drže roditeljske odgojne granice kao i prije. Djeci je za vrijeme i nakon razvoda jako važna predvidljivost i osjećaj kontrole, a jasne granice to omogućuju.
"Djetetu je važno zadržati oba roditelja uz sebe (naravno ukoliko jedan od njih nije nasilan), zadržati vrijeme s njima i uvjerenje u ljubav oba roditelja. Stoga je djetetu osobito teško odgovoriti na pitanje s kime želi živjeti i to bi trebalo izbjeći. Roditelji s druge strane trebaju omogućiti djetetu da izrazi svoje viđenje, da pita kada god mu se pojavi pitanje i da iznese svoje želje i stavove. To ne znači da se želje djeteta treba slijepo slušali, ali ih se treba uzeti u obzir", naglašava psihologinja.
Ističe da Hrabri telefon provodi i "Školu za razvedene roditelje" kao i grupe podrške za djecu razvedenih roditelja, te se zainteresirani mogu i nama obratiti na savjet@hrabritelefon.hr. Svi roditelji mogu potražiti savjete i podršku i na besplatan broj Hrabrog telefon za mame i tate 0800-0800 svakim radnim dano 9-20h, a djeca na Hrabri telefon za djecu na broj 116 111.
* Tekst je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti.