Za početak pogledajte sljedeću rečenicu.
Jedamput sam u nosnji brala grozđe te u nepaznji pokupila i orahčić misleći da je bonbon.
Pretpostavljam da ne biste rekli ili napisali nosnja, grozđe ili nepaznja, ali možda vam jedamput, orahčić i bonbon nisu strani. Međutim, sve su te riječi pogrešno napisane, a većinu je i teško izgovoriti. Upravo radi lakšeg izgovora i dolazi do glasovne promjene te se ona u većini slučajeva bilježi i u pismu.
Jednačenje po mjestu tvorbe je glasovna promjena pri kojoj se nenepčani suglasnici s, z i h ispred nepčanih suglasnika (š, ž, č, ć, dž, đ, lj, nj, j) mijenjaju u š, ž i š. Prema tome, pravilno je pisati nošnja, grožđe, (ne)pažnja, orašćič, kao i raščistiti, umišljen, pažljiv, vožnja, trbuščić i sl.
Do iste promjene dolazi i kad se glas n nađe ispred b te prijeđe u m, kao u riječima bombon, čimbenik, prehrambeni, stambeni…
Ništa bez iznimke
Pitate se kako je onda jedamput pogrešno? E, pa riječ je, naravno, o iznimci. Iako se provodi u izgovoru, jednačenje po mjestu tvorbe ne zapisuje se kada ispred b i p suglasnikom n završava prefiks (izvanbračni, izvanparnični) ili se n nalazi na granici dviju osnova (jedanput, stranputica, vodenbuba).
Postoje i iznimke kod kojih se ta promjena ne provodi ni u izgovori ni u pismu, a takva je situacija kad se ispred riječi koja počinje s j, lj ili nj nađe prefiks koji završava na s ili z: izjednačiti, izljubiti, raznježiti, sjediniti, sljubiti i sl.
Također se s, z i h ne mijenjaju kada se nađu ispred glasova lj i nj koji su nastali nakon kraćenja jata (n ili l + je): slijep – sljepoća, snijeg – snjegovi, ozlijediti – ozljeda.
Ako ste u nedoumici, vodite se onime kako riječ izgovarate i tako ih zapisujte, samo imajte na umu tih nekoliko iznimki koje su navedene.