Ljudi su posebno osjetljivi na vlastito ime, stoga trebamo pripaziti kako ga izgovaramo. Ako osoba kaže da se zove Katàrīna (onako kako izgovaraju u Dubrovniku), tko smo mi da tomu proturječimo? Također, ako se ime piše s j, primjerice Mateja i Marijo, nemamo nikakva prava promijeniti to u Matea i Mario.
Nije svejedno ni kako ćemo nekomu deklinirati ime. Na učeničkim svjedodžbama i raznim priznanjima treba pripaziti na to kako se piše ime u kosim padežima, naročito ako je dilema treba li pisati j ili ne (npr. je li pohvalnica Dariju ili Dariu), ali ima još slučajeva u kojima može doći do pogreške. U današnjem Lektorskom dnevniku pozabavit ćemo se muškim i ženskim imenima koja završavaju na -e.
Mare i Kate, di su da se vrate...
U nekim govorima ime u svim padežima zvuči jednako iako bi se trebalo deklinirati, no to nije pravilno. Uzmimo za primjer hipokoristična imena Mare i Kate, koja se ponašaju jednako kao i Mara i Kata. Želimo li nekome predstaviti nekoga s tim imenom, reći ćemo: Upoznaj moju prijateljicu Maru, a nikako ne: Upoznaj moju prijateljicu Mare.
Sad bi neki mogli pomisliti da onda nećemo znati kako zapravo glasi to ime u nominativu. Da vas riješim tih briga, često nam nedoumice rješava kontekst, a u krajnjem slučaju možete upitati je li joj ime Mara ili Mare.
I druga se imena poklapaju u nekim oblicima, pa čak i muška i ženska. Primjerice, ako napišem da sam išla u kino s Ivanom, bez naglaska i drugih odrednica (atributa ili apozicije uz ime), nećete znati je li riječ o Ivani ili Ivanu. Zove li se osoba Kata ili Kate, u genitivu će u svakom slučaju biti Kate (npr. nema Kate), a pripada li što Kati, to je Katino.
...pjeva Zvone Bohem
Nisu samo Mare i Kate (i Ane) problematične. Kad smo već kod njih, podsjetit ću vas da pjesmu pjeva Zvone Bohem. I kako bismo onda rekli – je li to Zvonetova ili Zvonina pjesma?
Muška imena na -e brojnija su, a i pogreške su raznolikije. Sigurno ste nekad čuli da se nekomu komu je ime Ante obraćaju kao Anteu ili Antetu. Neki se pak dvoume hoće li reći Stipi ili Stipu za osobu koja se zove Stipe.
U istoj su kategoriji imena Mile, Zvone, Mate, Toše i druga na -e, ali i prezimena i nadimci s istim nastavkom, recimo Bare i Jole. Ante će se deklinirati isto kao Anto, a umjesto Mileta, Zvoneta, Tošeta… u genitivu ćemo reći Mile, Zvone, Toše, u dativu Mili, Zvoni, Toši itd. Posvojni pridjevi navedenih imena glase: Milin, Zvonin, Tošin.
Nije problem upotrebljavaju li se takvi oblici u dijalektima, no u standardu postoje pravila kojih se treba držati, a imena na -e dekliniraju se po e-deklinaciji (kao kuća - kuće).
Argument da se G Mile, D Mili, A Milu poklapaju sa ženskim imenom Mila nije utemeljen. Sjetite se samo da ima i općih imenica muškog roda na -a koje dekliniramo po "ženskoj" deklinaciji, npr. tata, tate, tati, tatu...
Ovako glase standardni oblici imena Ante i Mare:
NV Ante, Mare
G Ante, Mare
DL Anti, Mari
A Antu, Maru
I Antom, Marom
Kao što je vidljivo u primjerima, muška i ženska imena imaju jednake nastavke u deklinaciji. Mate, Stipe, Mile, Toše, Jole, Zvone; Ane, Mare, Ore, Jele, Luce… Koje god od tih imena da vas muči, deklinirajte ga prema predlošku i nećete pogriješiti.