Ako ste dinamovac, bit će vam pomalo čudno što obožavatelji splitskog kluba navijaju za Hajduka. A kao što su navijači privrženi svome klubu, tako i neki vozači osjećaju ljubav prema svojim limenim ljubimcima. Možda ste negdje vidjeli natpis na majici “Volim te do bola, al ne ko svog Renola” (iliti Renaulta). Naravno, ne smijemo zaboraviti ni one koji voze (i vole) svojega Golfa, Audija, BMW-a i ostala vozila.
E, sad, što je zajedničko stolu, Hajduku i Renaultu u spomenutim rečenicama? Vidimo da su sve to imenice muškoga roda u jednini, ali i da označavaju nešto neživo. To je bitno napomenuti jer akuzativ jednine ima različite nastavke za živo i neživo. Pitat ćemo: koga ili što vidiš, koga ili što voliš? U standardu odgovor bi glasio: čovjek-a, sin-a, mačk-a i sl. za živo te telefon, prozor i dr. za neživo (ne telefona i prozora!). A argument koji ide u prilog hajdukovcima vjerojatno je taj što – Hajduk živi vječno.
Pravilo vrijedi samo za akuzativ jednine muškoga roda, u ženskomu i srednjemu rodu razlike nema. Primjerice, volim majk-u i klup-u imaju iste nastavke, kao i vidim mač-e i sunc-e. Da je riječ o iznimci, potvrđuje i to što će djeca izgovoriti rečenice poput: Prestigli smo kamiona. Upalila sam usisavača. Naime, djeca kad nauče jezično pravilo, ona ga primjenjuju na sve situacije.
Jedan, neki, koji...
Djetetu tako ne bi bilo čudno ni kad netko kaže da je osvojio jednog naslova, dok će svaki odrasli govornik shvatiti da je takav oblik pogrešan. No nisu samo imenice tu problematične, pravilo se odnosi i na sve ostale sklonjive riječi – zamjenice, brojeve i pridjeve.
Možda ne biste rekli da ćete iskoristiti kupona, ali nije neobično čuti: Dobila sam kupone i jednog ću odmah iskoristiti. Budući da se radi o nečemu neživom, trebalo bi reći da ćemo iskoristiti jedan (kupon). Isto je i s rečenicom: Sa svojim klubom osvojio je četiri naslova, od čega jedan (ne jednog) na klupi.
Rečenica Voljeli bismo si priuštiti takvog luksuznog automobila. zvuči kao da ju je izgovorio kajkavac jer je akuzativ jednak genitivu, a s druge strane, ako u razgovoru o luksuznim automobilima netko kaže da bi volio kupiti jednog takvog, možda BMW-a ili Lamborghinija kakvog još nismo vidjeli, pogreška bi nam mogla i promaknuti.
I za kraj spomenimo još jednom razliku između koji i kojeg, jednu od najčešćih gramatičkih pogrešaka u hrvatskom jeziku. Pravilo je jednostavno: u akuzativu jednine pišemo kojeg za živo, koji za neživo. Zato ne bismo trebali reći prijatelju da je odličan roštilj kojeg je pripremio danas, već roštilj koji je pripremio. Ali da poznanik kojeg je pozvao voli jesti – to je u redu (barem gramatički).
Živo ili neživo, na kraju je danas ipak najvažnije da meso bude pečeno kako treba, a roštilj ukusan. Želim vam dobar tek! 😉