Može li se računati na stabilnost Vlade? Može li se računati na stabilnost odnosa HDZ-a i Mosta? Mnogo je nesuglasica i između partnera u Vladi, a vjerojatno mnoge od njih nisu ni dospjele u javnost. No, te nesuglasice i ne trebaju čuditi ako se analizira njihova retorika. Još otkada se prvi put pojavio u javnosti, predvodnik Mosta Božo Petrov, iskočio je iz retoričke gomile agresivnih političara. Sa svojim stilom blagog seoskog svećenika bio je čisti antipod Milanovićevoj bahatosti i aroganciji s jedne strane i potpunoj govorničkoj nekompetenciji Karamarka, s druge strane.
No, kako je vrijeme prolazilo, Most je stjecao sve više političkog iskustva i sve više razvijao svoju političku retoriku. A uz to, uz Petrova se profiliralo još nekoliko članova te stranke, donkihotovskih "boraca protiv korupcije i nepotizma" u toj našoj maloj zemlji, prilično ujednačenih u retoričkim porukama koje šalju, a koje se mogu svesti u nekoliko parola: mi smo drugačiji, mi se borimo protiv kriminala i korupcije neovisno o stranačkoj pripadnosti.
Tako Božo Petrov najavljuje kandidaturu Grmoje na lokalnim izborima: Bit će energičan borac koji će rješavati probleme građana Dubrovačko-neretvanske županije i snažan glas koji će artikulirati probleme hrvatskog juga na nacionalnoj razini. Miroslav Šimić govori kako Most nije opterećen ideologijama nego brine samo o stručnosti kandidata za lokalne izbore jer želi raditi za dobrobit građana. A Petrov se također pohvalio kako je Mostov ministar Dobrović, "koji je cijeli svoj život uložio u zaštitu okoliša" uspio spriječiti poskupljenje plina i "udar na standard građana".
No, kad se malo bolje analiziraju, izjave istaknutih mostovaca zapravo su naučeni postulati koji se ponavljaju neovisno o temi, bilo da je to poskupljenje plina, lokalni izbori, otvaranje državnih arhiva, HEP, smotra folklora, prehrambene navike Hrvata - kad se pojavi mikrofon i kamera: poštenje, borba za bolji život građana, nulta tolerancija na korupciju, pravda.
Ivan Kovačić dignuo je tako pravu buru u hrvatskoj politici (kao da je već nema dovoljno) jer mu je član HDZ-a prigovorio zbog zapošljavanja u Ministarstvu i nazvao to podlim. Je li to podlo ili nije, je li to odluka o kojoj se može diskutirati, oko koje postoje neslaganja. Moguće! No, isti taj Ivan Kovačić svojedobno je u nekom od sukoba s HDZ-om koristio vulgarne izraze kojima je iskazivao svoje negodovanje (jer je, eto, bio toliko ljut i revoltiran). A sada ne može podnijeti prigovore, podnosi ostavke, saziva konferencije za novinare. Jer i on, vjerojatno, želi nultu toleranciju na korupciju, bori se protiv nepotizma, bori se za pravdu i poštenje, bori se, očito i za kulturu komunikacije, a onda se netko drzne i njegov postupak nazove "podlim".
Slušajući retoriku članova Mosta, čovjek bi pomislio da su oni spasitelji koje su Hrvati čekali, sami sveci koji su se maskirali u političare i došli širiti dobre vijesti. A pokušaji zapošljavanja kumova, sporadični vulgarni ispadi u javnosti samo su sitne pogreške koje su im se potkrale u njihovoj misiji (po)poštenjivanja Hrvata.
Te retoričke formule o tome kako su pošteni, imuni na sve grijehe kojima su političari skloni, mogu djelovati uvjerljivo samo kratko vrijeme. Nakon toga bi ipak trebali unijeti retoričku raznolikost u svoj izričaj, odbaciti neke stranačke priručnike za komunikaciju (i zadane rečenice koje moraju ponavljati) i jednostavno raditi ono što govore, govoriti ono što rade. Nije to tako teško, samo treba biti – pošten.
''Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige Retorika i društvo te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.''