Pregled tjedna

Kako su se Mickey Mouse, Hillary Clinton i porezi našli u jednoj hrvatskoj priči?

Slika nije dostupna
Bio je ovo tjedan novih poreznih objava, premijerova posjeta Vatikanu, ali i dolaska Hillary Clinton u Zagreb. Čime je sve urodilo i što se krije u pozadini - donosi Ivana Petrović.

Mickey, Pajo Patak, Šiljo i ostali stigli su u Zagreb. Slatki, svima dragi likovi iz Disneyjevih crtića klizat će se po ledu, uveselit ne samo najmlađe i njihove roditelje, već i bake i djedove. Oni nisu samo omiljeni likovi, oni su antologija popularne kulture. Sveprisutni čak i u dnevnom govoru. Amerikanci kad žele nešto prikazati neozbiljnim znaju, primjerice, kazati: To je Mickey Mouse kompanija, ili Mickey Mouse škola.

U Zagrebu je bila Hillary Clinton, američka državna tajnica u odlasku. Nije kazala da nam je investicijska klima u znaku Mickeyja Mousea, ali je rekla da je treba poboljšati. To znamo i bez prosvjetiteljskih riječi gospođe Hillary, samo ne znamo kako. To bi trebali znati oni koje smo za to ovlastili. Hrvatska je definitivno izgubila južni tok. Rusi rekoše: Horvatija -njet! I nad ovom posve očekivanom i vrlo predvidivom vijesti svi su nešto začuđeni.

>> Pusić o susretu s Clinton: Zanimala ih je naša politika u regiji

>> Josipović: Vrijeme je da se zapitamo gdje smo pogriješili s ruskim investitorima

Predsjednik i ostali vrlo dobro znaju da je kriva dominantno Sanaderova vlada. Diletantska nemogućnost ispravne procjene i prije svega nesposobnost balansiranja između ruskih geopolitičkih i domaćih isključivo ekonomskih interesa. I nisu ruske investicije jedini problem. A što je danas s njemačkima - za njihovo odbijanje će se isto za par godina tražit krivac uz puno veće, možebitne političke, posljedice.

U nas se stalno traže neki krivci. Traženje krivnje sadašnjih u prošlima jedna je od metoda održanja vlasti. Za to je vrijeme industrijska proizvodnja pala za skoro 8 posto, od sljedeće godine pojeftinit će bunde, nakit i ostali luksuz, a poskupjet cigarete. Ukida se nulta stopa na nasušne namirnice poput kruha i mlijeka. Sve to zapravo pogoduje bogatima.

>> Plaćat ćemo porez na kuće, stanove, vikendice, poslovne prostore...

A čeka nas i porez na nekretnine, porez koji smo već platili kad smo ih kupili, nema veze. Iz prijedloga poreznih stopa ni u kojem se slučaju posebno ne tretira nasljedstvo-djedovina, roditeljski dom koji, poput bakinog nakita, ima posebnu vrijednost i malo tko ga se odluči prodati. Sva ekonomska politika naše Vlade svodi se na dizanje poreza, što doista nije neko umijeće. Dizati poreze spada u kategoriju laičkih, a ne ekspertnih znanja. To će s tisućama blokiranih računa građana unijeti samo dodatni kaos. Moramo biti pošteni i kazati: Kad je vlada Jadranke Kosor uvela krizni porez, i to s vizijom do kad će, za koga i koliko trajati, svima su usta bila puna harača.

Sad o haraču nitko ne govori. Iz Vlade nas svakodnevno zapljuskuju paravan vijesti, pa osnovna škola od 9 godina, pa jedan dan na juriš o borbi protiv ovisnosti, a već sljedeći govore o legalizaciji manje količine marihuane. A po najnovijem Vlada nam se bavi i disciplinom sakramenta Ispovjedi.

Forum internum u kojeg nisu dirali ni Staljin, ni Mao Ce-tung, ni njima slični. Ispovjedna tajna izvan je dosega bilo kojeg svjetovnog zakona. Znamo da nam Vlada dobro ne poznaje katekizam i kanone, ali što li rade svi ti savjetnici. Jer ovo jednostavno nije moguće.

>> 'Razgovarali smo o stanju u svijetu, krizi, Hrvatskoj...Papa je nevjerojatno fokusiran'

Premijer je bio kod Pape. Susret je bio dobar, državnički odmjeren. Slučaj samostana u Dajli očito se neće rješavati na sudu, već nagodbom. Paradoks je da će talijanski benediktinci biti obeštećeni za nešto za što su obeštećenje već uzeli. Biskup Milovan im je svojedobno nudio da pošalju par fratara i obnove pastoralnu djelatnost. A no no, njegova eminenca Bertone ne misli da u Dajli treba razvijati benediktinsku duhovnost i Boga moliti, već da treba dati lovu.

I dok je premijer tamo rješavao model za Dajlu doma se okupio Odbor za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Da bi počeo istragu u slučaju Watergate. Taj naziv za aferu otkrivanja tajnog praćenja malo zvuči pretenciozno. Jer, više sliči na predložak balkanskog špijuna, na onu legendarnu scenu u kojoj Bubuleja kaže 'ako me se sete na dan bezbednosti sete'. Jer u nas se to još uvijek tako radi. Zbog toga i ne možemo naprijed.

Bio je ovo tjedan velikih valova, snijega i nevremena. Crkva je odlučila osnovati tijelo za istrage zločina u komunizmu jer država taj prošle godine osnovan ured kani zatvoriti. Sve to je znak da nešto u društvu ne štima. Ti ljudi razasuti po mnogim tajnim grobištima zaslužuju mir. Po odnosu prema žrtvama komunista mjerit će nas antitotalitarna koalicija civiliziranog svijeta. Mjerit će sposobnost naše obrazovane generacije da se mirno i znanstveno s time suoči. Na Dan mrtvih sjetismo se i njih i svih onih na koje se možda više nema tko sjećati. Na nestale u Domovinskom ratu. U mistici svjetla i noći sjetismo se trenutaka s našim najmilijima kojih više nema. Ali i sebe, koliko smo dobri.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook