Galerija
Svakodnevni odlazak u trgovinu građanima izaziva sve jaču glavobolju zbog izrazito visokih cijena, ponajviše prehrambenih proizvoda.
Nadali smo se da inflacija više neće biti tema broj jedan u ovoj godini, ali to se zasad nije dogodilo.
Ukupna inflacija u Hrvatskoj mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) u siječnju se ubrzala na pet posto, s 4,5 posto zabilježenih u prosincu 2024., dok se temeljna inflacija ubrzala na 4,7 posto s 4,6 posto.
Pritom je ubrzavanje ukupne inflacije u siječnju bilo rezultat porasta inflacije svih njezinih glavnih komponenata, osim industrijskih proizvoda.
Bivšeg šefa Konzuma i iskusnog stručnjaka za maloprodaju Dragana Munjizu pitali smo za komentar o inflaciji, ali i pojašnjenje formiranja cijene proizvoda.
Kada inflacija "krene", teško ju je zaustaviti, pogotovo ako ne promijenite parametre koji su je uzrokovali - ponajviše količinu novca u opticaju, rekao nam je Munjiza.
Građani se najviše žale na cijene hrane, no Munjiza ne misli da su se trgovački lanci "otrgnuli s lanca".
"Pretpostavljam da je to opći dojam prosječnog potrošača i građanina RH, ali činjenice i financijski pokazatelji za prošlu i pretprošlu godinu ne ukazuju na tu kvalifikaciju. Da nesukladnih cijena i ponašanja ima i kod trgovaca, to je točno, kao što je i točno da su trgovci odigrali pozitivnu ulogu za vrijeme lockdowna i opskrbljivali nas i u najtežim uvjetima za njih i stanovništvo."
Kako se formira cijena proizvoda?
Munjiza je za DNEVNIK.hr pojasnio kako se uopće formira cijena proizvoda.
"Na nabavnu cijenu doda se brutomarža, koja omogućuje konkurentnost u odnosu na konkurenciju i po kojoj se procjenjuje da bi kupci željeli kupovati na način da se prodaju količine koje su postavljene kao cilj. Na tu cijenu još se dodaje stopa PDV-a, koju određuje država."
Na konkretnom primjeru to izgleda ovako:
- ulaz: nabavna cijena robe npr. 10 eura (to se plaća dobavljaču)
- brutomarža: npr. prosječnih 25 posto - 2,5 eura
- PDV: 25 posto za većinu robnih grupa - 3,125 eura (prihod države)
- ukupno: 10 + 2,5 + 3,125 = 15,625 eura na polici.
"Prosječna netozarada trgovca od tog iznosa (3 posto na prodajnu cijenu bez PDV-a) je 0,372 eura! Najbolji trgovci u RH imaju 6 posto, što iznosi 0,75 eura. Konzum 1 posto = 0,125 eura", naglašava Munjiza.
Evo kako, primjerice, Konzum odluči da mu cijena tjestenine Barilla penne rigate od 1 kg iznosi 3,69 eura.
Munjiza pojašnjava da trgovački lanac prvo sasluša argumente proizvođača, npr. Barille, kolika bi trebala (ne morala) biti krajnja cijena na polici, snimi cijene konkurencije u inozemstvu i tuzemstvu te proba postaviti brutomaržu koja je "uobičajena" i definirana tijekom nekoliko godina prakse za tu robnu grupu, a koja uvažava nivo cijena u konkurenciji (tuzemstvo i inozemstvo) tako da želi imati nižu cijenu od njih ako pružaju istu razinu usluge u prodajnim mjestima i imaju sličnu lokaciju trgovine.
Na kraju se definira finalna brutomarža, koja mora pokriti troškove koje dobije od odjela kontrolinga i ostaviti dio zarade za plaćanje poreza i kamate te zarade vlasnicima, napominje.
Za primjer smo uzeli i domaći proizvod koji Konzum otkupljuje od nekog domaćeg proizvođača.
Pepefiš Salata od hobotnice 120 g u Konzumu košta 11,99 eura.
Evo kako je trgovački lanac došao do te cijene:
- PDV na tu robnu grupu iznosi 25 posto
- cijena tog proizvoda bez PDV-a je 9,592 eura
- 25 posto brutomarže je 2,398 eura
- neto nabavna cijena koja se plaća dobavljaču iznosi 7,194 eura
- prosječna netozarada trgovca nakon što plati troškove i poreze je 0,288 eura.
"Zbog takve je pretpostavke propao komunizam"
Usporedbe cijena proizvoda u Hrvatskoj s cijenama u inozemstvu sve su češće u domaćim medijima. Građani se pitaju kako je moguće da je cijena našeg proizvoda jeftinija, primjerice, u Njemačkoj nego u zagrebačkom kvartu Središće. Doista, koja je tu logika i ima li je?
Munjiza tvrdi da ima logike.
"Njemačko tržište je konkurentnije - više je efikasnih i raznovrsnih trgovaca, prosječni porezi su niži, građani bogatiji s većim plaćama, a proizvodnost njemačke industrije i poljoprivrede viša."
Objašnjava koji sve faktori utječu na cijenu nekog proizvoda i zašto takozvani zakon jedne cijene ne vrijedi.
"Zakon jedne cijene ne vrijedi nigdje i nigdje nije bio efikasan - zbog takve je pretpostavke propao komunizam.
Građani imaju različita primanja i različito su efikasni, stručni i vrijedni. Efikasniji u prosjeku zarađuju više, pogotovo ako žive u efikasnijim društvima/zemljama.
Isto tako, različiti poslovni subjekti različito su efikasni i prilagođeni kupcima i ostalim dionicima. Efikasniji, konkurentniji i u očima potrošača manje nezamjenjivi (ili zbog nižih cijena i/ili kvalitetnije usluge) bolje zarađuju, održiviji su - pogotovo ako posluju u državama koje su također efikasne i građanima orijentirano posložene", rekao nam je Munjiza zaključno.