"Molim vas, možete me naručiti na mamografiju? Odbili su me već u četiri bolnice."
Pažnju mi je skrenula mlađa žena, možda na pragu 40-ih, koja je došla na šalter u bolnici gdje sam čekala svoj red. Sestra ju prvo pita je li pacijent te bolnice, što ona, naravno, nije.
"Ali znate, bila sam na ultrazvuku, nešto im je sumnjivo, pa su me uputili da idem u bolnicu", govori žena.
Sestra odmahuje glavom i govori da nema termina, ali ipak ju traži, radi boljeg dojma, da joj pokaže papire. Nakon što ih je pogledala, zaključuje: "Ne možemo vas primiti jer su nam termini popunjeni. Znate, niste naš pacijent. Možete ići i u neki dom zdravlja", ljubazno joj savjetuje.
Potom žena već prilično iznervirana objašnjava da joj je liječnik sugerirao da ide u bolnicu jer im je nešto sumnjivo, ali da je probala i u jednom većem domu zdravlja. Pokušavala je na sve načine pridobiti sestru, ali bezuspješno.
"Pa kakvo je ovo zdravstvo? Zašto ga plaćam ako ne mogu dobiti pretragu? Ovo nije normalno!", bijesno je skupila papire i otišla.
Hrvatska je druga najgora zemlja EU-a po stopi smrtnosti od raka
Ovo je bio samo jedan šalter, jedna potencijalna pacijentica, možda i sa zloćudnom dijagnozom. Ona ne da nije dobila termin za mjesec, dva, pet, nego ga nije dobila uopće u pet zdravstvenih ustanova u Zagrebu. Na listu čekanja za pretragu koja možda i život znači nije mogla ni ući.
A i da je dobila termin, na mamografiju se prosječno čeka, prema listama koje Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) objavljuje za sve bolnice – 172 dana ili gotovo šest mjeseci.
Liste čekanja najslabija su točka hrvatskog zdravstvenog sustava, a s obzirom na crne statistike s pravom se može postaviti pitanje - jesu li liste čekanja liste umiranja?
Hrvatska je druga najgora zemlja Europske unije po stopi smrtnosti od raka (2019. imala 311 slučajeva smrti od raka na 100.000 stanovnika, 25 posto više od prosjeka EU-a). Lošija je samo Mađarska.
Prosjek čekanja u bolnicama prve kategorije (KB Dubrava, KB Merkur, KBC Osijek, KBC Rijeka, KBC Sestre milosrdnice, KBC Split, KBC Zagreb) trenutno iznosi 159 dana. Identično kao i prije godinu dana.
Na prvi pregled prosječno se čeka 128 dana, pri čemu je najduža lista čekanja za alergologiju i kliničku imunologiju, u prosjeku 320 dana. Na dermatološku onkologiju čeka se 233 dana, na dječju oftalmologiju 258 dana, a za prvi pregled za glaukom – 210 dana. Oni koji imaju problema s aritmijom srca čekat će 204 dana.
Na prvi reumatološki pregled čeka se 288 dana, a za pregled logopeda 233 dana.
Kod terapijskih postupaka u prosjeku se na listama čeka 242 dana, a najgore je dočekati početak ortodontske terapije – treba čak 561 dan. Na ugradnju endoproteze koljena čeka se 458 dana, a kuka 288 dana. Za operaciju mrene čeka se točno godinu dana, a na laparoskopsku operaciju žuči 157 dana.
Razlika od bolnice do bolnice može biti velika pa se primjerice na preponsku operaciju hernije ili bruha u KB-u Dubrava čeka 13 dana dok se u KBC-u Split čeka prosječno 190 dana, a u KBC-u Zagreb 176 dana.
Da bi došli na red za dijagnostički pregled u bolnicama prve kategorije u prosjeku treba čekati 205 dana i to za:
CT abdomena – 165 dana
CT prsnog koša – 174 dana
Ergometrija – 204 dana
Holter – 185 dana
MR abdomena – 203 dana
MR kralježnice – 344 dana
MR dojke – 151 dan
MR donjh ekstremiteta – 405 dana
MR velikog zgloba – 519 dana
MR koljena – 491 dan
MR stopala ili šake - 486 dana
MR mozga - 343 dana
UZV abdomena – 207 dana
UZV color dopler vena – 304 dana
UZV dojke – 375 dana
UZV srca – 230 dana
Na bolnice prve kategorije najveća je navala jer pacijenti smatraju da će tamo imati najbolje liječnike i usluge. Gledajući sve usluge, u bolnicama II. i III. kategorije čeka se duže, međutim, na pojedine preglede i dijagnostičke i terapijske postupke ipak se može prije doći na red pa nije zgorega provjeriti kakva je situacija i putovati malo dalje.
Ministarstvo: Maksimalno čekanje 270 dana
Liste čekanja bile bi i daleko opterećenije da dio postupaka nije prebačen na privatne zdravstvene ustanove, a 10 posto dijagnostičkih pretraga pacijenti sami plaćaju kod privatnika.
Ministarstvo zdravstva pred ravnatelje bolnica postavilo je cilj da se do kraja ove godine ni na jedan dijagnostički postupak ne čeka dulje od 270 dana ili devet mjeseci.
U Ministarstvu kažu da se po svakoj ustanovi prati broj dijagnostičkih postupaka na koje se čeka duže od 250 dana kao i iskorištenost uređaja po ustanovama.
Od njih se traži da organiziraju rad u dvije smjene kako bi iskoristivost samih dijagnostičkih uređaja bila veća, odnosno kako bi se obradilo više pacijenata.
Također, liste čekanja ubuduće će morati raspolagati informacijom o prvih pet slobodnih termina te će svaka bolnica do kraja rujna morati objavljivati na svojim mrežnim stranicama podatke o listama čekanja i prvim slobodnim terminima.
Pacijent u središtu zdravstvenog sustava – to je ono što je svaki ministar zdravstva obećavao hrvatskim građanima. No, brojni pacijenti i dalje dolaze na šaltere s kojih ih otpravljaju bez termina za pretragu, a neki će možda i umrijeti prije nego što ju dočekaju.
U serijalu "Jesu li liste čekanja liste umiranja?" pretrest ćemo ovaj najveći problem hrvatskog zdravstva o kojem direktno ovise životi i kvaliteta življenja hrvatskih građana.
* Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.