Ponukani člancima koje objavljujemo na Dnevnik.hr-u, o teroru kojeg bahati kupci provode nad prodavačima, javila nam se i čitateljica koja je zbog delikatnosti teme željela ostati anonimna (podaci poznati redakciji).
Ona kao i mnogi prodavači radi u trgovini odjećom, a u kabinama je, kaže, znala pronaći čitav niz, malo je reći, neobičnih (s)tvari. Među njima su i mokraća i 'stolica'.
'Najodvratnije mi je bilo kad smo pronašli vrećicu obješenu na kukici u garderobi sa mokraćom, bilo je tu još i pronalaska 'stolice' s majicom koja je poslužila kao toaletni papir. Zaboravila sam još napisati kako su se pojedini kupci znali žaliti da smrdi u kabinama,od kupca prije, što reći na to?', napisala je čitateljica.
Osim mokrenja i pražnjenja crijeva u kabinama namijenjenima za isprobavanje odjeće, čitateljica kaže da je u kabini jednom prilikom bio i par koji je spolno općio. 'Tu je i 'seksanje' u kabini, a na upozorenje dobiješ odgovor: pa što onda, samo smo se seksali', dodala je čitateljica.
'Stvarno da ti se zgadi život, naši kupci očekuju osmijeh dobrodošlice, a nisu te ni u stanju pozdraviti, o kulturi ponašanja je nepotrebno i govoriti', čitateljica. 'Jako lijepo da ste otvorili ovu temu jer bi ljudi trebali vidjeti s čim se svi mi svakodnevno susrećemo. Ja radim kao trgovac profesionalno obučen za prodaju tekstila u jednom velikom tepih centru već 10 godina, svega je bilo ovo što čitam, ali jednu scenu ne mogu zaboraviti.
Ušli su mu kupci u salon gdje sam ostao s njima dobrih sat i pol vremena, bili su korektni u ponašanju, ali ih je zanimala svaka sitnica o materijalu i cijeni. Uredno sam im sve objasnio u detalje da bi mi čak rekli da su kod konkurencije cijene istih artikala poprilično skuplje, i naravno očekivao sam dobru prodaju jer u par navrata su mi rekli da je to to, ali ipak još samo da izmjere jednu prostoriju, a onda šok.
Pri izlazu svi se zahvaljuju na ljubaznosti izlaze, ali se čovjek vraća i pruža mi ruku te kaže: Vaše ime? A ja odgovaram: Franjo. U tom trenutku on odgovori: Aha dobro. Izađe bez doviđenja, prijeđe preko puta kod konkurencije i napune pun kombi robe. A vjerujte mi, razlika im je bila u kunama 1.480 na sve što su tražili, tamo je skuplje. Znači moje ime nije odgovaralo, žalosno', požalio se jedan prodavač iz BiH.
'Radimo nedjelje, praznike i onda nam dolaze takvi ljudi koji nas omalovažavaju i uništavaju naše raspoloženje i samopouzdanje! Tko nas štiti?', čitateljica.
Poneka od brojnih loših iskustva s kupcima podijelila je s nama još jedna čitateljica iz Zadra čiji su podaci poznati redakciji, ali zbog zaštite identiteta ih nećemo objaviti.
'Poslodavac traži od nas da smo maksimalno ljubazni i nasmijani. Međutim s takvim kupcima to je nemoguće. Jedan od primjera je da sjedim na blagajni i ljubazno pozdravim. Kažem: 'Dobar dan'. A kupac mi odgovori: 'Dobar ti dam'. Ostala sam u šoku. Jedan kupac me pogodio kovanicama jer je dobio ostatak novca (dvije kune) u kovanicama od pedeset lipa, jedna fina gospođa mi je prijetila batinama i nazivala me kravetinom samo zato što sam upitala jesu li bomboni koji su se nalazili u rukama njene curice isto iz naše trgovine ili su donijeli sa sobom. Tko nas štiti od takvih kupaca, zašto smo mi trgovci niža klasa? Svaki treći kupac se istresa na blagajnicama zato što taj dan nije raspoložen. Deset godina radim u tom trgovačkom centru i vjerujte mi mrzim svoj posao samo zbog takvih ljudi', napisala je jedna trgovkinja iz Zadra.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook