Bez obzira na broj dana koji učenici zagrebačkih osnovnih škola provode u samoizolaciji, odnosno na online nastavi, svi roditelji čija djeca pohađaju produženi boravak i dalje će plaćati punu cijenu, kao da su im djeca čitav mjesec bila u školi, doznaje DNEVNIK.hr.
Naime, nakon učestalih upućivanja u izolaciju čitavih nižih razreda osnovnih škola, zaprimili smo brojne upite ogorčenih roditelja čija djeca pohađaju produženi boravak po cijeni od 200 odnosno 350 kuna mjesečno. U svim školama inzistira se na plaćanju punog iznosa, ne uzimajući u obzir jesu li učenici proveli samo nekoliko dana ili čitav mjesec u školskim klupama, odnosno u boravku. Budući da se u nekim školama redovito primjenjuje slanje čitavih razreda u izolaciju, a ne samo bliskih kontakata, opravdano je pitati što će se događati dalje.
"Od početka školske godine naše dijete na nastavi, odnosno u produženom boravku provelo je svega nekoliko dana u rujnu te polovicu listopada. Tako su odlučili u ravnateljstvu škole, pa se pitamo hoće li se ta praksa nastaviti tijekom čitave godine", kazao nam je jedan roditelj te obrazložio kako je poseban revolt izazvala odluka da i oni učenici koji su preboljeli COVID-19 moraju nastavu pratiti na daljinu.
"Djeca su nam za to vrijeme kući, a mi plaćamo punu cijenu kao da su u produženom boravku. To nema nikakvog smisla jer nam škola kao potpisnik ugovora – tu uslugu uopće ne isporučuje", pojasnili su nam roditelji.
Upit smo poslali na adresu Gradskog ureda za obrazovanje Grada Zagreba, gdje su nam to i potvrdili.
"Produženi boravak, sukladno Programu javnih potreba u osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju Grada Zagreba za 2021. godinu, neobvezni je oblik odgojno-obrazovnog rada namijenjen učenicima razredne nastave, a jedinstveni mjesečni iznos sudjelovanja roditelja učenika u cijeni programa produženog boravka iznosi 200 kuna za učenike od 1. do 3. razreda osnovne škole odnosno 350 kuna za učenike 4. razreda", objasnili su u Gradskom uredu za obrazovanje te dodali da se roditelji potpisivanjem ugovora sa školom obvezuju i na sudjelovanje u cijeni programa produženog boravka. O neizvršavanju ugovornih obveza druge strane – nije bilo riječi.
"Iznos sudjelovanja u cijeni programa produženog boravka roditelji pritom ne plaćaju jednokratno, već u navedenim mjesečnim iznosima, tijekom 10 mjeseci (rujan – lipanj), neovisno o tome je li učenik tijekom pojedinog mjeseca sve dane sudjelovao u programu ili je zbog bolesti, samoizolacije ili trajanja zimskog ili proljetnog odmora učenika izostao određeni broj dana. Iznos sudjelovanja roditelja, sukladno Programu javnih potreba i spomenutom Ugovoru, može se umanjiti isključivo ako roditelji ostvaruju olakšice u plaćanju utvrđene Programom javnih potreba", stoji u odgovoru.
Na kraju se zaključuje i kako je propisivanje mjera samoizolacije u nadležnosti epidemiologa, a ne ravnatelja, pa ostaje nejasno temeljem čije procjene – epidemiološke ili vlastite – ravnatelji pojedinih škola redovito upućuju u izolaciju čitave razrede.