Gotovo pola populacije cijepljeno je jednom dozom cjepiva. Najveći udio cijepljenih je među starijima od 60 godina (njih preko 60 posto), dok udio necijepljenih među mlađima od 29 godina iznosi preko 70%.
Na pitanje zašto su se cijepili, najviše je onih kojima je razlog vlastito zdravlje. Zbog zaštite drugih, motiv je imalo 44 posto. Sloboda kretanja i druženje razlog je bio za 37 posto građana. Povratak normalnom životu – 36 posto, dok je priroda posla bila motiv za 18 posto građana.
Ako pogledamo prema godinama, starijima je najčešći motiv za cjepljenje – zaštita vlastitog zdravlja. A mlađi od 29 kao najčešći razlog navode slobodu kretanja i druženja. Osobe srednje dobi se, više od ostalih, cijepe radi što bržeg povratka životu kakav je bio prije pandemije i zbog prirode svog posla.
Koje razloge protiv cijepljenja navode oni koji to nisu učinili?
Glavni razlog za 28 posto ispitanika strah je od neistraženih nuspojava cjepiva i posljedica. 23 posto građana ne želi da im se nameće što da rade, 21 posto njih boji se poznatih nuspojava, a farmaceutskoj industriji ne vjeruje 18 posto.
Mlađe osobe vjeruju da se neće zaraziti i da cjepivo ne štiti dovoljno, ali se boje i da bi zbog cjepiva mogli imati problema s reproduktivnim zdravljem.
Što bi ih moglo potaknuti da se cijepe?
Gotovo 40 posto onih koji se nisu cijepili smatraju da ih na to ništa ne bi moglo potaknuti. Preostale bi najviše mogla potaknuti dodatna istraživanja o neštetnosti cjepiva. 17 posto njih bi se cijepilo kada bi im se uvjetovalo na poslu, a na 11 posto njih mogli bi utjecati obitelj i prijatelji. Novčana nagrada motivirala bi 8 posto građana, ali ne pretjerano one starije od 60 godina, dok je, među 7 posto građana koji su se spremni cijepiti zbog posla ili putovanja, najviše mladih.
Kome građani najviše vjeruju kada su u pitanju informacije o cjepivu i pandemiji?
Kada ih se pita kome najviše vjeruju u vezi informacija o cjepivima i situaciji vezano uz pandemiju COVID-19, građani odgovaraju kako najviše vjeruju znanstvenicima, stručnjacima i liječnicima. Mladi više vjeruju informacijama iz socijalnog okruženja i farmaceutskoj industriji, dok stariji imaju više povjerenja u Stožer.