Prema podacima s kraja 2017. godine, u Irsku je otišlo oko 17 tisuća Hrvata. Svakodnevno imamo priliku svjedočiti njihovim životnim pričama, čitati o razlozima njihova odlaska, kao i sudjelovati u debatama o tome treba li ostati ili otići iz Hrvatske. No jedan Irac, koji već 16 godina živi u Hrvatskoj, nema nikakvu dilemu oko naše zemlje. Za njega je ona - jedna i jedina domovina.
Paul O'Grady u Hrvatsku, točnije u Osijek, došao je 2000. godina po principu razmjene studenata. Tada je u Irskoj studirao arhitekturu.
"Bilo mi je fantastično i shvatio sam tada nešto što nisam razumio prije - da nije ista stvar životni standard i kvaliteta života. Nije u Osijeku tada bilo dobro stanje, ali ljudi su bili fantastični. Bili su otvoreni i puno su se družili i to mi se jako sviđalo. Nakon završetka razmjene vratio sam se u Dublin, završio fakultet i počeo raditi. U Dublinu sam tada imao puno novca, puno posla, ali tamo se cijeli život vrti oko novca. Naravno da je važno da ljudi imaju novac, ali više mi se sviđa život u Hrvatskoj gdje je humanost prva stvar", počeo je svoju priču 42-godišnji O'Grady.
Nije bilo lako, ali ipak je ostao
I tako je, opijen ljepotama Hrvatske, Paul odustao od dobre plaće i posla u struci, spakirao malu torbu i otišao u Zagreb provjeriti sviđa li mu se život s manje novca, ali više humanosti ili ipak ne.
"Nije bilo lako - bez stana, posla, kontakata, nisam znao ni jezik. Ali ako imaš veliku volju biti uspješan, onda mislim da je moguće. U motivacijskim radionicama i u mojoj novoj knjizi 'Moj brod je Hrvatska' (Alfa,2018.) spominjem puno pozitivnih stvari, ali ne kažem da nemamo velikih problema u Hrvatskoj. Ne kažem da imam rješenje, ali kažem da sam siguran što nije rješenje - to da stalno govorimo o negativnosti. To nije put za rješenje situacije. Moramo biti svjesni da Hrvatska nije najlošije mjesto na svijetu. Imamo ovdje dobre stvari - kulturu, ulice su sigurne, klima, more, hrana, glazba, obitelji, društvo... To su sve dobre stvari i ako se koncentriramo na pozitivno, onda možemo skupiti malo energije i vjerovati da je moguće, i to je prvi korak da idemo naprijed. Vidio sam iste situacije u Irskoj koja je osamdesetih godina bila jako mračno mjesto. I kad smo promijenili mentalitet na pozitivnost i proaktivnost, onda smo sve promijenili", prisjeća se naš sugovornik.
Paul je svjestan kako u Hrvatskoj nije sve savršeno. Posebno je to iskusio na vlastitoj koži kad se prvi put susreo s firmama u kojima je radio i koje mu nisu isplaćivale plaću.
"Kad sam došao, prvi problemi su bili da mi firme u kojima sam radio nisu platile 6 mjeseci. Radio sam kao profesor engleskog jezika. Bio mi je velik šok da se ljudi mogu ponašati na taj način. I skoro sam odustao od Hrvatske. Bilo je to teško razdoblje u mojem životu. Bila mi je prva zima, prvi Božić bez novca, bez prijatelja jer sam bio nov, veliki snijeg je u Zagrebu bio te godine... Bilo je stvarno teško. Ali duboko sam vjerovao da je moguće".
Ima savjet za sve koji se žele odseliti u Irsku
I zaista, postalo je moguće. U Zagrebu je kratko radio kao arhitekt. Tada je osnovao i školu za irski ples.
"Imao sam školu 12 godina. Prošle godine sam je prepustio svojim suradnicima. Sad živim u Istri i, između ostalog, dajem svoj doprinos obiteljskom poslu uzgoja maslina i proizvodnje vrhunskog maslinova ulja. Maslinovo ulje postalo je moja strast te tijekom turističke sezone vodim brojne degustacije, prodaju, izvoz i turističke obilaske po obiteljskom masliniku. U ostatku godine i dalje podučavam engleski, držim predavanja i radionice. Koncentriran sam na važne poruke Hrvatima - da moramo promijeniti nešto. Moramo pomoći mladim generacijama da uvide prednosti života u svojoj domovini i da daju najbolje od sebe da ovdje uspiju i ostanu. Moramo imati bolji stav. Radim puno motivacijskih radionica za mlade ljude, ukazujem na prednosti života u Hrvatskoj. Treba imati neki balans. Kako možemo nešto riješiti ako kažemo da je sve katastrofa?" pita se O'Grady.
S obzirom na svoje iskustvo, ima i savjet za one koji žele otići iz Hrvatske u Irsku. "Ako jedna mlada osoba želi ići tamo i ima neku viziju i plan o tome što želi raditi tamo, onda OK. Ali kad ljudi samo pobjegnu iz Hrvatske bez ikakvog plana, onda je to katastrofa, zato što oni nisu pripremljeni za posao tamo, za novi mentalitet. Često i ne dobiju posao, pa se moraju vratiti u Hrvatsku s dodatnim troškovima puta. To je dupla katastrofa. Kad živiš u nekoj drugoj zemlji, učiš puno, ali idi uvijek spreman negdje, radije nego da samo pobjegneš iz Hrvatske. Moraju ljudi imati plan. Ako nema motivaciju da ovdje nađe posao, teško da će biti uspješan u Irskoj."
"Volim Irsku, ali..."
Irska i Hrvatska imaju jako puno sličnosti - humor, druženje. I Hrvatska i Irska imaju dobre i loše strane. Profesionalnost u radu puno je bolja u Irskoj, tvrdi. "Ali opet, ja radim s puno firmi ovdje koje su vrhunski profesionalci. Hrana, klima - bolji su u Hrvatskoj. Ništa nije crno-bijelo. I to mi smeta kad se govori o tome kako je u Hrvatskoj sve katastrofa."
Paul je u Hrvatskoj zasnovao obitelj. U Zagrebu je upoznao suprugu, rodom iz Pule, i s obitelji sad živi u Vodnjanu. Tijekom ljeta se bavi obiteljskom poslom - proizvodnjom ekstradjevičanskog maslinova ulja, a zimi klijente podučava engleski jezik. Sa suprugom ima dva sina - od 8 i 3 godine.
Na upit je li razmišljao o tome da se vrati živjeti u Irsku, kaže kako tamo ide samo u posjet roditeljima, i ništa više. "Volim Irsku, ali Hrvatska je moj dom. Volim živjeti ovdje, vjerujem u budućnost ovdje, vjerujem u mlade i pametne ljude ovdje", zaključio je naš sugovornik.