Ne možemo se pokriti, to je samo gašenje požara, ne znamo kome ide i koliko novca, samo su neki od komentara na cjelokupnu situaciju u stočarstvu, ali i hrvatski program pomoći njima, vrijedan 171 milijun kuna.
''To je program koji je donesen iz razloga što su se stočarski proizvođači u drugom dijelu godine našli u doista teškoj poziciji. Prije svega iz različitih okolnosti prouzročenih epidemijom COVID-19, a ono što je u drugoj polovici godine to su cijene stočne hrane'', objasnio je za Informer Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane iz Ministarstva poljoprivrede.
Tako je konkretno zob ranije koštala kunu po kilogramu, a sada je dvije i pol. Da se ne radi samo o poskupljenju stočne hrane već praktički svega dokazuje i priča Aleksandra Grgića.
''Sve je cirka 30 do 40 posto, a neki drugi građevinski materijali su otišli 200 posto. Recimo, PET boce su koštat će 50 lipa, sada koštaju 80 lipa + PDV je jedna kuna. Mlijeko smo plaćali pet kuna, sada ga plaćamo šest, to je 25 posto rast mlijeka. Kartonska ambalaža je isto otišla 20 posto, vakuum vrećice, kulture, sirila, su otišla 100 posto. Tako da je to neuravnoteženost, gorivo je s osam kuna naraslo na 11 kuna'', komentirao je Grgić, poljoprivrednik i mljekar.
Vratimo li se na mlijeko, oni koji su se za razliku od Grgića prijavili na novčanu mjeru pomoći, no nisu željeli pred kameru, navode kako je kilogram smjese skuplji od litre mlijeka.
''Svjesni smo toga, svjesni smo cijena stočne hrane. Mi smo navodeći razloge za donošenje ovog programa jasno istaknuli da je svakako jedan od razloga situacija vezana za COVID i poremećaje u prometu roba i mogućnošću plasmana roba, ali isto tako snažno smo istaknuli da je razlog donošenja programa povećanje cijena stočne hrane i komponenti koje ulaze u smjese koje se koriste u hranidbi stoke. Vjerujemo da ćemo značajno i ovim sredstvima pomoći stočarima", naveo je Barać.
Koliko kome ide od 171 milijun kuna, koliko je Europska komisija odobrila hrvatsku pomoć stočarstvu? Potpora u sektoru govedarstva je 88 milijun kuna, svinjogojstvu ide 65, ovčarstvu i kozarstvu pet milijuna, konjogojstvu tri, a peradarima je namijenjeno 10 milijuna kuna.
''Ovo su omotnice ovisno o sektorima. Unutar programa postavljeni su i gornji limiti tako da se za kravu za proizvodnju mlijeka može ostvariti maksimalni iznos od 750 kuna, za tovno june po kriterijima koji su postavljeni u programu do 650 kuna. Za kravu, koja se drži u sustavu krava-tele 600 kuna'', izjavio je Zdravko Barać.
Nakon teorije vraćamo se praksi. Cijene svega otišle su gore i sasvim je normalno pomisliti da su mnogi, kupci naravno ne, od toga profitirali.
''Core biznis nam je proizvodnja i prerada kozjeg mlijeka. Mi smo zastupljeni u svim trgovačkim centrima, međutim, s trgovačkim centrima mi potpisujemo godišnji ugovor, a već u petom, šestom mjesecu narasle su cijene repromaterijala, vakuum vrećica, PET ambalaže, kartonske ambalaže kao i goriva. Mi nismo bili u mogućnosti radi ugovora povećavati cijenu, tek sljedeće 2022. smo u mogućnosti. Mi smo u stvari imali najveći promet u koroni zato što je potražnja za proizvodima narasla, jer su to zdravi proizvodi, a dobit... Nismo ostvarili nikakvu dobit", rekao je Grgić.
Put malog proizvođača do velikih trgovačkih lanaca nije jednostavan, no to je gotovo sama završnica poslovanja. Prije toga poljoprivrednici imaju jako puno posla oko svog proizvoda koji na kraju - ili nemaju gdje plasirati ili ne mogu postići odgovarajuću cijenu za njega. Zbog toga nas je zanimalo može li država intervenirati i zaštiti ih.
''Moramo voditi računa da smo mi dio jedinstvenog tržišta. Jedno od općih osnovnih načela EU-a, sustav oko kojeg su se okupile države članice, jedno od osnovnih načela Europske unije jest sloboda kretanja roba i dobara. U smislu toga nema zabrane, mi ne govorimo o uvozu, nego unosu. Nema mogućnosti zabrane unosa iz drugih država članica", izjavio je Barać.
Isto smo pitanje još proljetos postavili i predsjedniku Udruge mladih poljoprivrednika.
''Često se događa da zapravo i jest neki interes država članica da prvo otkupljuju i prodaju svoje vlastite proizvode, a tek onda dozvole proizvode iz uvoza. Isto tako se dosta proizvoda koje su iz zemalja članica Europske unije se potiskuju. To je nešto što bi se trebalo kažnjavati, ali s druge strane za te zemlje članice dobro bude jer uspiju plasirati proizvode domaćih poljoprivrednika'', objasnio je Jan Marinac, predsjednik Hrvatske udruge mladih poljoprivrednika.
Na pitanje bi li dobro bilo da se u Hrvatskoj radi tako, Marinac odgovara: "Ne smijemo to tako reći, ali naravno da bi bilo lijepo nevažno na koji način, da prvo... Bitno je da mi educiramo kupce da provjeravaju, to se jako dobro pokazuje u Sloveniji i Austriji, gdje su kupci ti koji gledaju etikete proizvoda."
A evo što još država može...
''Ono što možemo napraviti i što pokušavamo i kroz ovakve programe, ali i kroz generalno sustav potpora definiranih kroz Nacionalni strateški plan to je podizanje konkurentnosti kako primarne poljoprivredne proizvodnje tako i prateće prehrambene industrije i na taj način pokušavajući stvoriti solidniju poziciju na tržištu", dodaje Zdravko Barać, ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane, Ministarstvo poljoprivrede.
Kad smo kod uvoza potrebno je spomenuti koliko ga uopće mora biti. Što se tiče samodostatnosti u poljoprivredi se u obzir najčešće uzimaju dva podatka, najniži i najviši. U proizvodnji mlijeka samodostatni smo s oko polovinom, a u peradarstvu je to nešto manje od 90 posto.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!