Situacija u kojoj kupite veliku čokoladu očekujući da je od 300 grama, a zapravo je težine 220 stručno se naziva shrinkflation - u doslovnom prijevodu skupljanje. Zbog porasta različitih troškova veličina, odnosno, gramaža proizvoda se smanjuje kako bi se cijena zadržala.
"To je pojava koja se zapravo događa već deset godina. Počela je s pravom velikom krizom kada je došlo do problema smanjivanja troškova proizvoda. Proizvođači nemaju tu jako puno prostora. Nemoguće je povećati profitabilnost samo na temelju smanjivanja gramaže proizvoda, recimo kada su čokolade prvi puta krenule sa sto grama na 80 pa sada ići na 75.
Jednostavno moraju raditi cijeli taj miks kako bi uštedjele značajnu količinu novca i potrošaču omogućile privid ne povećavanja cijene", iznosi Emil Pavić, prodajni konzultant.
Dakle osim u manjoj količini proizvoda ušteda se ostvaruje i na pakiranju, skladištenju, transportu.
"Danas je jako važno kako logistički odraditi distribuciju. Jako je skup transport, sve je skuplji tako da se štedi na različitim frontovima", govori Pavić.
Provjerili smo s građanima prolazi li to neopaženo. Upitali smo sugovornike jesu li primijetili da su se proizvodi počeli smanjivati? Recimo čokolada koja je bila 300 sada je 220.
"Ne, prije sam primijetio da su prije bile 10 deka, a sada su sve 8 deka", kaže Darko iz Zagreba.
"Na težini nisam primijetio, ali sam na cijeni primijetio i to jako puno", govori Tomislav.
Marijana kaže da nije primijetila jer čokolade ni ne kupuje dok je Franjo puno oštriji: "Da, primijetio sam, bude toga često. Smatram kako je to na neki način oblik prevare."
Međutim, Pavić se nadovezuje: "Morate znati da proizvođači ne prodaju direktno. Oni prodaju preprodavačima, odnosno trgovcima. Trgovci rade istu stvar i njima je u interesu da se proizvod prodaje. Nikome nije u interesu da je proizvod skup, odnosno da je do te razine kada će se prestati prodavati. Svi oni isprobavaju.
Možete primijetiti u trgovini da kod povećavanja cijene se ide na maksimum kako bi se onda napravila neka akcija, snizila ta cijene 20 ili 30 posto i kako bi vas se psihološki vratilo na to da kupujete, ali vi ste onda u tom trenutku već pristali na veću cijenu."
No i veća cijena ima svoju granicu preko koje se ne prelazi i ne kupuje. Upravo je osobna potrošnja bila ključni kotačić pokretanja gospodarstva nakon korone.
Međutim, inflacija je kamen spoticanja te je i Europska banka za obnovu i razvoj mišljenja kako će slabija potrošnja zbog visoke inflacije omesti oporavak tranzicijskih gospodarstava narušenih pandemijom.
Uz pojam shrinkflation koji označava smanjenje proizvoda javlja se još jedan – skimpflation gdje se umjesto gramaže gubi na kvaliteti.
"Ja bih rekao da taj trend za sada još nije prisutan. Nisam primijetio da su proizvodi slabije ili lošije kvalitete u odnosu na neko razdoblje prije. Mislim da su iste kvalitete i upravo to i jest razlog zašto se smanjuje gramaža, a ne kvaliteta.
Smanjivanje kvalitete posljednja je opcija i nada, to je nešto što nitko neće koristiti. Razmislite, da ste proizvođač, biste li ugrozili desetak, dvadeset godina razvijanja nekog proizvoda da bi mu smanjili kvalitetu da bi to netko saznao i da bi zapečatili sudbinu nekog proizvoda. To nikome nije u interesu", mišljenja je Pavić.
Preciznih i novijih podataka nema, no u Hrvatskoj se otprilike 30 posto kućnog budžeta troši na hranu. Prosjek unije je desetak posto. Situacija kada ta ista hrana cjenovno raste zove se inflacija, kada količinski pada zove se shrinkflation, kada kvalitetom pada zove se skimpflation, a kada se je nepriuštiva zove se problem.
Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!