Sumnja se kako je u Mariupolju korišteno fosforno streljivo. Ono ne spada striktno u kemijsko oružje, ali je također zabranjeno, i to Dodatnim protokolom Ženevske konvencije iz 1977. godine.
Problem je što neke zemlje poput SAD-a i Izraela taj dodatak nisu potpisale, a i mnoge koje jesu, zapravo ga se ne pridržavaju. Naime, fosforno streljivo je provjereno i učinkovito oružje kojeg se očito nitko ne želi odreći.
Najčešće se koristi za zadimljavanje i za zapaljivanje meta, a ispaliti se može, kažu stručnjaci, iz svih vrsta oružja.
Zvonko Orehovec, stručnjak za nuklearnu, biološku i kemijsku obranu pojašnjava kako ga ima u pješačkom streljivu pa do protuzračnih sustava.
"Od minobacača, topničkog naoružanja, raketa, bombi, znači koliko je veliko oružje i koliko se puno upotrijebi, ono može biti od nekoliko stotina metara do nekoliko kilometara u pravcu vjetra", ističe.
U tom radijusu, bilo na otvorenim područjima, ali i u rovovima, pa čak i u betonskim utvrđenjima ili pak u zgradama, fosforno streljivo može doslovno do temelja spaliti čitava naselja.
Osim toga, napadnutoj strani ograničena je vidljivost i otežano kretanje. Stvaraju se otrovni plinovi koji izazivaju gušenje. Zbog brojnih požara napadnuti sve snage preusmjeravaju na gašenje koje je jako teško, jer se zapaljeni fosfor dobro opire vodi.
Kad dođe u kontakt s kožom, fosfor izaziva teške opekline, katkada i fatalne. Ako se goruća smjesa udiše, može doći do izgaranja pluća. Za liječenje ozlijeđenih liječnici i sestre trebaju biti posebno obučeni da i sami ne nastradaju od fosfora.
Nažalost, najteže stradaju civili.
"Razlika je što vojska ima zaštitna sredstva - kacige, zaštitne maske, zaštitna odijela, antidotne terapije do sredstava za dekontaminaciju, dok na žalost, civili to nemaju. Što znači da je kemijsko oružje prije svega opasno za civile i najiskrenije, svatko tko ga odluči primijeniti morao bi razmišljati koliki je njegov učinak. Nikad u ratu nitko nije pobijedio kemijskim oružjem, a najviše su nastradali civili", naglašava profesor Orehovec.
Kemijskim oružjem može se smatrati svaka toksična tvar koja je namjerno upotrijebljena protiv ljudi, biljaka i životinja. Nekoliko je osnovnih tipova: neurološki otrovi, kožni otrovi, krvni, zagušujući, psihokemijski i nadražujući otrovi.
Kemijsko oružje, kaže Orehovec, posebno je zastrašujuće zbog svojega psihološkog učinka.
"Zato što je vrlo ružna slika trovanoga. Simptomi otrovanja su vrlo ružni - od tremora mišića, dakle jakog trzaja, iskrivljavanja tijela, pjene na ustima, okretanja očima, znojenje, raznorazni drugi simptomi pa to onda ružno izgleda, a i posljedice su ružne. Teško disanje, jako veliki bolovi u tijelu", opisao je Zvonko Orehovec.
Zbog toga je kemijsko oružje zabranjeno konvencijom iz 1997. godine i od tada je uništeno oko 98 posto svog kemijskog oružja na svijetu.
"Strateškog smrtonosnog kemijskog oružja nijedna strana nema dovoljno za nekakve odlučujuće strateške poteze, što znači da je teško vjerovati da bi netko upotrijebio, jer uporaba takvog oružja izaziva sasvim druge reperkusije. Spada u tzv. oružje masovnog uništavanja, što znači kad je upotrijebljeno kemijsko, onda izaziva direktno i uporabu nuklearnog i biološkog oružja, a onda svaka strana zna što to u nastavku znači", pojašnjava gost Dnevnika.
Nažalost, ne smije se zaboraviti ni to da se u ratu ne preže ni od čega. Tako kemijskim oružjem mogu postati i mnoga priručna sredstva - od pesticida, do klora za bazene.
Dnevnik Nove TV gledajte svakog dana od 19:15, a više o najvažnijim vijestima čitajte na portalu DNEVNIK.hr.
Propustili ste Dnevnik? Pogledajte ga besplatno na novatv.hr