U završnom govoru pred kraj maratonskog suđenja USKOK je zaključio kako je tijekom postupka dokazano da su optuženici odgovorni za niz zlouporaba i pogodovanja.
Obrana Marine Lovrić Merzel ustvrdila je pak, da Uskok nije dokazao nedjela za koja tereti bivšu SDP-ovu sisačko-moslavačku županicu, zbog čega smatraju bi je sud trebao osloboditi svih optužbi.
Obrane ostalih optuženika također smatraju da tužiteljstvo nije dokazalo njihovu krivnju te su zatražile oslobađajuću presudu.
Suđenje bivšoj županici počelo je krajem lipnja 2018., a formalno je krenulo iz početka krajem rujna te godine pred sudskim vijećem kojim predsjeda sudac Vjeran Blažeković, nakon što se iz postupka povukao sudac Ivan Turudić, koji je ranije u više navrata odbijao prihvatiti nagodbu Uskoka s 'pokajnikom' Željkom Žužićem koji je još 2016. priznao da je bivšoj županici dao sto tisuća eura mita.
Uskokovom optužnicom su uz Lovrić Merzel i Žužića, obuhvaćeni predsjednik Nadzornog odbora Cesta Sisak Silvijo Kobešćak, Bernard Popec koji je županiji navodno iznad cijene prodao zgradu za Hitnu pomoć, nećak Marine Lovrić Merzel Dalibor Rožanković i bivši čelnik Hrvatskih šuma Zvonko Rožić, koji se poput Žužića također nagodio s tužiteljstvom.
USKOK: Županica mito prikrivala kupnjom stana
Bivšu županicu USKOK tereti da je od poduzetnika Željka Žužića 2011. uzela 100.000 eura mita kako bi mu osigurala poslovne udjele u tvrtki Ceste Sisak, koje je prethodno Županijska skupština odlučila prodati. Primanje mita pokušala je potom prikriti kupnjom i uređenjem stana u Zadru upisanog na njezina suoptuženog nećaka Dalibora Rožankovića.
Lovrić Merzel također je, po USKOK-ovim sumnjama, suprotno odluci županije da se Zavod za hitnu medicinu gradi na drugoj lokaciji, poduzela sve kako bi osigurala da po znatno višoj cijeni kupi Popecovu nekretninu čime se njegova tvrtka nezakoito okoristila za oko 4 milijun kuna, dok je županija oštećena za 5,6 milijuna kuna.
Bivšu županicu USKOK tereti i zbog neosnovanog plaćanja savjetnika te da je s vijećnicima, prijateljima i rodbinom zaključivala fiktivne ugovore o djelu, ali i da je županija po njenom nalogu plaćala troškove jela i pića na raznim sastancima, privatnim ručkovima i proslavama rođendana te nabavljala hranu za privatne potrebe. Terete ju i da je od 2005. do 2013. službenim karticama potrošila 165.000 kuna za privatne troškove hrane, pića i goriva.