Ovaj brod bio je ponos "zvjezdane flote" SSSR-a, a onda mu se dogodila Ukrajina

Sovjeti su 1971. godine napravili pravo čudo od broda - komunikacijsko-znanstveni brod "Kozmonaut Jurij Gagarin". Bio je to najveći brod te vrste u svijetu i predvodnik flote od desetak sličnih sovjetskih brodova. Taj brod unaprijedio je sovjetsku komunikaciju sa satelitima i kozmonautima u svemiru, a nakon raspada sovjetskog saveza, umjesto muzeja, dogodila mu se Ukrajina te posve nezaslužen i neslavan kraj.

Pročitajte i ovo Mnogo detalja Angela Merkel izdala memoare, otkrila detalje susreta s Putinom i progovorila o zabrani ulaska Ukrajine u NATO Ruski protunapad Ukrajina izgubila veliki dio teritorija u Rusiji: "Neprijatelj pojačava svoje protunapade"

Kozmonaut Juri Gagarin, sa svojih 231 metara dužine, 32 metra širine i vrlo upečatljivog i jedinstvenog izgleda palube, bio je jedno od tehnoloških čuda Sovjetskog saveza. Brod je na palubi imao ukupno četiri disk antene, dvije izrazito velike i dvije manje. Služio je kao potpora sovjetskom svemirskom programu, vojsci te isto tako i za istraživanja gornjih dijelova Zemljine atmosfere i svemira.

Motor tog broda proizvodio je 14.000 kilovata i 19.000 konjskih snaga, s autonomijom kretanja od nevjerojatnih 32.000 kilometara bez uzimanja goriva. Imao je posadu od 136 mornara te 220 znanstvenika. Brod je isto tako imao čak 1250 prostorija, uključujući i 86 znanstvenih laboratorija, prenosi English Russia. Brod je bio u vlasništvu Sovjetske akademije znanosti.

Svestrane zadaće

Kozmonaut Jurij Gagarin Sovjetima je služio i kao sustav za praćenje putanje lansiranih balističkih raketa u Tihom oceanu. Brod bi pratio te rakete, koje bi Sovjeti lansirali s ruskog kopna prema Tihom oceanu i koje bi pale negdje u bespuću najvećeg svjetskog oceana. Radili su to i drugi brodovi prije njega u 1960-im godinama, u tajnim misija koje su bile nazvane "Pacifička hidrografska ekspedicija".

Naravno, primarna misija bila mu je pratiti Sojuz letjelice i sovjetsku bivšu svemirsku postaju Mir, što je mogao činiti kad druge radarske stanice u SSSR-u nisu imale kontakt s navedenima. Ukratko, taj je brod povećao komunikacijski doseg sa svemirskim letjelicama tadašnjeg Sovjetskog saveza.

Godine 1975. taj je brod sudjelovao u sovjetsko-američkom Apollo-Sojuz pokusnom programu.

Predvodnik "zvjezdane flote"

Godine 1986. brod Kozmonaut Jurij Gagarin bio je najveći svjetski brod za komunikacije. Predvodio je takozvanu "svemirsku flotu" komunikacijskih brodova. Sovjeti su prije izgradnje Gagarina za komunikacijske brodove koristili prerađene obične trgovačke brodove.

Osim navedene četiri antene, Kozmonaut Juri Gagarin imao je zapravo ukupno čak 75 antena, a dvije najveće imale su satelitske diskove promjera 25 metara.

Brod je mogao ostati autonoman na pučini punih 120 dana, a njegovo glavno područje operacija bio je Atlantski, a ne Tihi ocean.

Sovjeti su u taj brod ugradili svoju najnapredniju tehnologiju s početka 70-ih godina 20. stoljeća. Osim Gagarina, Sovjeti su napravili još 10 sličnih brodova, s tim da je Gagarin bio njihov, ali i svjetski najveći ploveći laboratorij.

Mogao je i "jedriti"

No, brod je imao i svojih problema, vezanih uz ponajviše način na koji je dizajniran. Zbog ogromnih satelitskih diskova, znao se ponašati i poput jedrenjaka, kad bi antene bile spuštene bočno. To bi ljuljalo brod te zauzvrat značilo prekid komunikacija sa svemirom, jer je brod za takvo što trebao biti posve miran na pučini. Sovjeti su tome doskočili na način da su razvili poseban sustav za praćenje pozicije broda te efekt jedrenja poništavali radom brodskih motora, koji su sprječavali ljuljanje broda.

Drugi problem bio je vezan za mogućnost da brod ostane četiri mjeseca na pučini pa je trebalo boravak posade i znanstvenika učiniti adekvatno komfornim. Brod je tako imao i garaže za automobile pa su dizalicama na palubu bili utovareni i automobili. Posada i znanstvenici su brodskim palubama putovali s osam dizala unutar broda. Brod je imao i unutarnji bazen.

Gagarin je između 1971. i 1991. godine imao preko 20 ekspedicija samo u Atlanstskom oceanu. Ponekad bi na istoj točki u oceanu stajao i po nekoliko mjeseci.

Početak tužnog kraja

No, početkom devedesetih i s raspadom SSSR-a, taj brod i drugi brodovi te vrste, postali su dio nasljeđa Sovjetskog saveza, a sve bivše države SSSR-a htjele su se domoći svojeg dijela. Kako je Gagarin, s ostalim borodvima bio stacioniran u lukama u Ukrajini, Ukrajina je dobila u nasljeđe znanstveno-komunikacijske brodove Kozmonaut Jurij Gagarin i Akademik Sergej Korovljev.

Tu počinje tužan kraj tog jedinstvenog broda. Ukrajina nije mogla održavati taj brod, niti je znala što bi snjim pa su tako godine 1996. jednostavno odlučili prestati plaćati posadu broda. Posada je zauzvrat odlučila snaći se nekako pa su počeli prodavati dijelova broda na crnom tržitu. One koje su mogli skinuti odvijačima i drugim alatom.

Sve što se moglo odšarafiti, ukrasti i slično, bilo je ukradeno i prodano. Tako su nepovratno izgubljene muzejske kolekcije i darovi poznatih sovjetskih kozmonauta.

Umjesto muzeja - otpad za 160 dolara po toni

Iste navedene godine (1996.) Ukrajina je unajmila australsku tvrtku da reciklira brod i prodala ga po cijeni od 160 dolara za tonu (8,5 milijuna dlara, prema podacima o brodu na Wikipediji). Kako bi prikrili svoj čin, promijenili su i ime broda, prije slanja broda u bordogradilište u Indiji, gdje je trebao biti rastavljen. Brod je dobio ime AGAR i ubrzo nakon toga je uništen.

Ponos sovjetske znanstvene zajednice i brodograditelja danas se može vidjeti samo na fotografijama.