Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, nakon što je između ostalog ukinuo i ured premijera, danas će predsjedati sjednicom vlade u Ankari s novim ovlastima.
Parlamentarna demokracija u Turskoj trajala je skoro 100 godina, preživjela je ratove i državne udare, a sada je iščezla nakon jednog referenduma.
To nije samo ustavna reforma kako turska vlast govori. Ovo je revolucija, državni udar koji dolazi od vrha vlasti i koji uništava demokraciju, analizira novinar Spiegela. Turska je postala država jednog čovjeka.
Nedelja 16. travnja ostat će upamćena u povijesti kao dan kad je Ataturkova republika uništena i zamijenjena Erdoganovom državom, a posljedice će biti vidljive i kada Erdogan bude van kabineta, navodi se u analizi. Njemačke novine također navode kako se ovakav referendum nikada nije trebao održati, naročito ne u državi koja tvrdi kako želi biti demokratska, a uz to i članica Europske unije.
Građani su se o ovako bitnoj odluci ustavne promjene morali izjasniti dok je Turska država još pod izvanrednim stanjem, dok je još 40.000 ljudi u zatvoru, a među njima i 150 novinara kao i dva predsjednika druge najjače stranke opozicije, prokurdskog HPD-a.
Erdogan je tijekom kampanje preuzeo cijelu državu u svoje ruke, od policije, pravosuđa do administracije i medijskih kuća. Čak sedamnaest najjačih TV kuća u Turskoj dalo je preko 90% medijskog prostora vladajućima, dok je opozicija uspjela uhvatiti samo 10%.
Novi Ustav Erdoganu daje nove ovlasti, one kakve ni utemeljitelj moderne Turske, Mustafa Kemal Ataturk nije imao. U novom predsjedničkom sustavu, turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan može raspustiti parlament. Osim toga, izuzet je od stranačke neutralnosti te stoga i sam može namjestiti 12 zastupnika u parlament. Na kraju svega, ured premijera se novim Ustavom potpuno ukida.
Kako će odgovoriti Europska Unija
Pročitajte i ovo
Nemiri bez kraja
Turski vojnici poginuli u Iraku: Erdogan sazvao hitan sastanak
Dobio goleme ovlasti
Erdogan krenuo u akciju: Danas predsjedava sjednicom vlade, najavio i novi referendum
EU mora ubrzo pronaći odgovor na pad demokracije u Turskoj. Iako neki stručnjaci spominju da bi ovo mogla biti kap koja je prelila čašu te da je vrijeme da im EU okrene leđa, mnogi smatraju da je ovo upravo suprotna situacija.
Europska i Turska su povezane više nego se čini. One su partneri u NATO savezu, dijele desetljećima dugu povijest migracija, dok danas više od 3 milijuna Turskih državljana živi u Njemačkoj.
Europa će se trebati suočiti s Turskom, a posebno uz nekoliko poteza koji će biti dobar poticaj i poziv na buđenje. Jedna od opcija utjecaja na Tursku je korištenje tržišne unije. EU je već smanjila broj preduvjeta koji su potrebni da se proširi EU tržište što za Turski izvoz puno znači.
Osim toga, Europa može više utjecati na civilno društvo Turske. Kroz razne potpore i programe mogla bi pokrenuti inicijative u okviru nevladinih udruga, odvjetničkih ureda, trgovačkih zaklada i sl.
Iako je 51 posto Turaka zbilja glasovao za Erdoganovu državu, 49 posto ih je bilo protiv, a upravo zbog njih EU treba pokazati solidarnost.