Također je mislila da su javne egzekucije iako zastrašujuće, dio života - svugdje.
Lee je odrasla u uvjerenju da je zapadni svijet zlo, da su građani robovi te da su stanovnici Sjeverne Koreje jedini istinski slobodni ljudi, piše news.com.
Sve dok sa 17 godina nije pobjegla, nakon što je njezina obitelj gotovo umrla od gladi, i vidjela kako se zapravo živi na Zapadu. Čak joj je i tada trebalo nekoliko godina da shvati kako su njoj i ostalim sugrađanima Sjeverne Koreje 'ispirali mozak'.
'Mojoj majci je još teško. Ispiranje mozga je čudno. Ona je u Sjevernoj Koreji živjela više od 50 godina. Teško joj je prihvatiti, na primjer, povijest Korejskog rata. Korejski rat započela je američka kopilad koja je napala moju zemlju usred noći, u 3 ujutro, dok su sjevernokorejci spavali. To je rečenica u koju smo čvrsto vjerovali', ispričala je Lee.
Kim Jong Un spašava čovječanstvo?
Ona je objavila knjigu o svom odrastanju u komunističkoj zemlji i bijegu i nje. Deset godina nakon toga, živjela je kao ilegalni imigrant u Kini, a potom zatražila azil u Južnoj Koreji.
Lee je jedna od dva prebjega koji će govoriti na prvoj konferenciji UN-a o ljudskim pravima u Sjevernoj Koreji.
Prvi je put svjedočila egzekuciji kada je imala sedam godina. Naime, u Sjevernoj Koreji obavezno je da školarci gledaju javna pogubljena.
'On brutalno ubija kako bi pokazao ljudima da ga ne tretiraju kao da je malo dijete', rekla je Lee o Kim Jong Unu koji je vlast 2011. naslijedio od oca kao mladić u 20-im godinama.
'Nadam se da će brzo umrijeti. Želim da ga ubiju', rekla je Lee naglašavajući da je još ekstremniji od svog oca koji je bio poznat po svojoj brutalnosti.
Život u Sjevernoj Koreji je, kaže, apsurdan. Zabranjeno je bojanje kose, depresija ne postoji, a napustiti kuću bez značke na kojoj se vidi vođa države je ilegalno. Svaka kuća ima portret osnivača Kim Il Sunga, a građani su dobili posebnu tkaninu s kojom čiste portret.
U osnovnoj školi djeca moraju proći kroz 'vrijeme čišćenja života', što je koncept koji je 1974. uveo Kim Jong Il. U skladu s tim, djeca imaju sesije samokritiziranja u kojima sudionici priznaju nešto okupljenoj gomili, a potom prokazuju drugu osobu. Kada je imala 12 godina, 1992., Lee tvrdi da je vlada započela kampanju naslovljenu 'Jedimo dva obroka dnevno', za što su govorili da je zdravije nego da se jedu tri obroka, a djecu su učili da vlastiti izmet koriste kao gnojivo.
Ono što stanovnici te države tada nisu znali jest da u državi nedostaje hrane.
'Ja sam stvarno mislila da su oni bogovi, da ne idu na wc, da ne puše, ne piju, ne spavaju sa ženama. Ja sam u to vjerovala. Jer od trenutka od kad se rodite, hrane vas propagandom. Sigurna sam da u to što govore vjeruje 90 posto stanovnika. Sjećam se da sam se pitala zašto ljudi uvijek nestaju usred noći, a nikada tijekom dana. Svi su znali da ih se vodi u zatvorske kampove, pa zašto ih onda ne odvode tijekom dana? Za nas je to bio normalan život. Nisam imala razloga misliti da su te stvari loše ili zle. Mislili smo da svi ljudi to rade. Radili smo sve što je vlast od nas tražila', ispričala je.
Tek nakon što je 2008. došla u Južnu Koreju, postala je svjesna ljudskih prava.
'Jedna djevojka mi je rekla da je njezin brat pogubljen kada su ga graničari uhvatili da nosi dva kilograma riže iz Kine. Pogubljen je kao primjer. To je sramotna besmislica. Rekli su da su ljudi u ostatku svijeta robovi, a cijelo smo vrijeme mi bili robovi. Što više otkrivam o svojoj državi, više sam ljuta', zaključuje Lee koja danas putuje svijetom i upoznaje stanovnike drugih država s kršenjem ljudskih prava u Sjevernoj Koreji.
U priloženom videu pogledajte svjedočanstvo Hyseonseo Lee.
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
