Uzimaju puške u ruke, djevojčice rađaju s 12 godina, a najstrašnije je čuti očajne vapaje: 'Imate li komadić kruha?'

tri vijesti o kojima se priča "OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA" VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene Poziv Domagoja Mikića Ova pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..." napad duž granice Počeo novi rat: Izvedeni zračni udari, propao mirovni sporazum

Fotografija petogodišnjeg Omrana Daqneesha, dječaka iz Alepa koji je izvučen iz ruševina vlastitog doma, u kratkom je vremenu postala jedna od najviralnijih fotografija tjedna. Svijet se zgraža, tuguje, komentari idu mahom u smjeru 'jadno dijete, što je ono zgriješilo?' Dok se svijet sablažnjava, sirijski reporter koji je tu tugu snimio pita se - zašto se čudite? Jer takve scene u Siriji su svakodnevica.

Sirijske obitelji žive pod opsadnih stanjem već pet godina. Bombardiraju ih Asadove snage, bombardiraju ih islamisti, bombardiraju ih pobunjenici, bombardiraju ih Rusi, savezničke snage... Jer u Siriji bijesni rat. Rat koji se isprva karakterizirao kao 'građanski', no danas je jasno da je to mnogo više od građanskog rata. Taj sukob je najopakiji i najsmrtonosniji rat današnjice. Posljedice se ne osjećaju samo u Siriji već i u cijeloj regiji, ali i cijelome svijetu.

A djeca rođena u posljednjih pet godina, kao i ona rođena neposredno prije početka sukoba, ne znaju za ništa drugo osim za patnju, bol i razaranja. Više od 8 milijuna djece u Siriji i susjednim zemljama, očajno treba pomoć. Jedni su ostali, drugi su otišli izazivavši, kako je to brzo postalo popularno nazivati, izbjegličku krizu. Kriza je to u kojoj mnogi vide uzrok porastu ekstremističkog nasilja u svijetu. Zapadnom svijetu, to jest, jer u afričkim i bliskoistočnim zemljama to nasilje nije novost. Novost je činjenica da je to stupilo na 'zapadnu pozornicu'.

Sve ono što mi uzimamo zdravo za gotovo tamo ne postoji

No, da ne ulazimo u toliko zahuktalu raspravu u kojoj se profilne fotografije presvlače francuskom, a ne sirijskom ili somalskom zastavom, vratimo se na milijune i milijune djece koji ne znaju za 'normalan' život. Zapravo, sve ono što 'Zapad', pa i mi, uzimamo zdravo za gotovo, tamo ne postoji.

Tekuća voda? Nema je. Liječnik koji će vam pomoći u najtežim trenucima? Nema ga. Odlazak u školu? Nema ni toga. Odlazak po sladoled u omiljenu slastičarnicu? Pitanje je hoće li se vratiti živi.

Vrlo je bitno osvjestiti sve što se dolje događa. Namjera ovog teksta je jednostavna - šokirati. Čime? Istinom i činjenicama.

Pa krenimo.

Dva milijuna djece u Siriji nema dostupnu pomoć u bilo kakvom obliku. Više od 200.000 djece živi pod opsadom. 2,4 milijuna djece bile su primorane pobjeći u susjedne zemlje. Između 2011. i 2013. godine ubijeno je više od 10.000 djece. Otada ne postoje potvrđeni podaci, ali strahuje se o višestrukom većem broju. Za djecu u Siriji nema nijednog sigurnog kutka jer bombardiraju se škole, vrtići, bolnice, dječja igrališta... Prema podacima Liječnika bez granica, žene i djeca mlađa od 15 godina čine gotovo 40 posto ranjenih i 31 posto ubijenih u sukobima u regiji oko Damaska.

Djecu u Siriji novače u rat

Vaša djeca možda provode dane na mobitelima, računalima, igralištima... Djecu u Siriji novače u rat. Nude im darove i plaću od nekoliko stotina dolara da uzmu pušku u ruke. Za koju stranu? Njima je nebitno jer taj novac koji im je ponuđen često je jedino čime se njihova obitelj može prehraniti budući da su im roditelji ostali bez svega, a cijena živežnih namirnica je zbog oskudice ogromna.

"Kad ti vidiš to dijete, kad vidiš te ljude koji leže po ulicama mrtvi, kad vidiš svo to bezumno ludilo i svu tu mržnju i osvetu koja se dolje dešava, nikad se ne možeš spremiti za to. Tako da zaista... ožiljci... svi mi koji smo bili u Siriji, to vidjeli, nećemo to lako zaboraviti. Te stvari zaista, prije svega meni kao čovjeku, a ne fotografu, neće lako zacijeliti" - Zoran Marinović fotoreporter Neku djecu jednostavno otmu i prisile na borbu. U jednom slučaju oteto je 150 školaraca na putu kući. Nekoliko mjeseci kasnije doznalo se da su bili fizički zlostavljani, indoktrinirani i prisiljeni pridružiti se nasilju. Ne novače samo dječake. Novače i djevojčice. Sve ih šalju u borbu s oružjem koje ne znaju ni koristiti.

U siječnju ove godine UNICEF-ov tim je sedam sati čekao ne bi li ušli u grad Madaju koji je tada bio pod opsadom. 'Kad smo konačno ušli u grad bilo je jasno da su te obitelji odavno prešle rub očaja. Djeca su stajala na kiši potpuno praznih pogleda, toliko su bili slabi da su jedva hodali. Jedna se rečenica stalno ponavljala u krajnjem očaju - 'Imate li komadić kruha?', kaže predstavnica UNICEF-a za Siriju Hanaa Singer.

Sirija je nekad bila samoodrživa zemlja. Djeca tamo danas gladuju. Kilogram riže danas košta šest puta više nego što je koštao prije rata. Kruh je dvostruku skuplji. Vode nema jer vodovodi su ili uništeni u bomardiranjima ili su namjerno sabotirani. Zbog toga je voda koju djeca piju loša i izaziva pojavu bolesti za koju su mislili da su davno nestale. U Siriju se vratila i dječja paraliza, a na pragu povratka je i kolera.

Sirija je dva desetljeća ulagala u napredak obrazovanja, danas je sve to nestalo

Gotovo sedam milijuna djece u Siriji živi u siromaštvu. Nakon desetljeća rada i gospodarskog rasta, sada, 2016. godine, četvero od pet Sirijaca živi u bijedi. Posla se primaju i trogodišnjaci, djevojčice se udaju s 11 godina, postaju majke s 12 što ostavlja teške posljedice po njihovo tijelo. 'Djeca koja žive pod opsadom naknadno moraju ponovno učiti kako je to biti - ljudsko biće', kaže dr. David Nott, kirurg koji je radio u Siriji.

Pola djece danas nema pristup osnovnom obrazovanju. Više od 6000 škola ne radi, a samo prošle godine je bombardirano njih 50. Prethodno ratu, Sirija je dva desetljeća ulagala u napredak obrazovanja, danas je sve to nestalo. Ako se ta djeca ne vrate uskoro u škole, procjenjuje se kako će financijski gubitak u ljudskom kapitalu iznositi oko 10,7 milijardi dolara.

A na račun komentara o 'pregolemom broju izbjeglica u Europi' - zemlje koje graniče sa Sirijom primile su 8 puta više izbjeglica nego što je to slučaj s Europom. Svaka peta osoba u Libanonu je Sirijac, a u Jordanu svaka sedma. Samo Turska je primila više od polovice ukupnog broja sirijskih izbjeglica.

Međunarodna zajednica je od 2011. godine u Siriju poslala više od 11 milijardi dolara kao pomoć obiteljima koje žive pod opsadom, ali i onima koji su izbjegli u susjedne zemlje. Jer i u tim susjednim zemljama često se događa da upravo najsiromašnije zajednice primaju najviše izbjeglica.

Rat u Siriji, kao konstrukcija, izazvao je humanitarnu katastrofu epskih razmjera u kojoj stradavaju nevini. I dok jedni 'razumiju' civilna stradanja, jer ipak postoji ona vojna sintagma kao stvorena za ispiranje mozga zvana – kolateralna šteta – od istine je teško pobjeći. Mi bismo to trebali znati.

Podaci prezentirani u ovom tekstu dobiveni su iz ovogodišnjeg izvješća UNICEF-a o Siriji, nastalom povodom pete godišnjice početka sukoba. UNICEF je samo u 2015. godini, zajedno sa širokom mrežom međunarodnih i lokalnih partnera dostavio živežne i higijenske namirnice za više od milijun žena i djece u ovom kritičnom području, kao i školske potrepštine za 1,8 milijuna djece diljem regije, a više od 730.000 djece koja su napustila školu omogućili nastavak obrazovanja u izbjeglištvu. Zalihe vode i higijenskih proizvoda dobilo je oko 7 milijuna ugroženih.