Talijanska vlada premijera Mattea Renzija kao prve prioritete svoga šestomjesečnog predsjedanja istaknula je rast i zapošljavanje, zatim pitanje migracija, energetsku politiku, zajedničko digitalno tržište, klimatske promjene i financijske usluge.
Pročitajte i ovo
Renzi (39), najmlađi premijer u Europskoj uniji, postigao je veliki uspjeh na izborima za Europski parlament, kada je njegova Demokratska stranka osvojila gotovo 41 posto, što je najbolji rezultat neke talijanske stranke od 1958. godine. Talijani imaju najjaču nacionalnu delegaciju u zastupničkom klubu socijalista i demokrata (S&D) u Europskom parlamentu, od 191 zastupnika, 31 dolazi iz Renzijeve stranke lijevog centra.
'Nije u prirodi naše zemlje da odustane'
Mladi talijanski premijer u svojim u istupima ističe da Europi treba promjena ako želi ostati privlačna ljudima i da samo bolja Europa može biti brana pred euroskeptičnim i populističkim pokretima, koji su ostvarili dobar rezultat na nedavnim europskim izborima.
Renzi čak ističe kako bi volio da njegova djeca dožive Sjedinjene Europske Države. Ojačan izbornom pobjedom, Renzi želi iskoristiti šestomjesečno predsjedanje za pritisak unutar EU-a kako bi se u ekonomskoj politici naglasak s mjera štednje premjestio na mjere za poticanje rasta.
Italija želi potaknuti rast i kroz fleksibilniju primjenu pravila o fiskalnoj disciplini, pri čemu ne traži promjenu samih pravila koja propisuju maksimalni proračunski deficit do tri posto BDP-a. Jedna od ideja za poticanje rasta je i veliki investicijski program u području energetske infrastrukture, koji bi se financirali projektnim obveznicama.
Jedan od prioriteta je i smanjenje energetske ovisnosti prije svega od Rusije te novi energetski i klimatski ciljevi koje će Unija zastupati na međunarodnoj konferenciji o klimatskim promjenama sljedeće godine. Pitanje energije bit će glavna tema summita EU-a u listopadu.
Zbog svog zemljopisnog položaja, Italija je suočena s velikim priljevom migranata iz sjeverne Afrike, stoga Rim želi stvoriti zajedničku europsku politiku prema imigracijama, koja bi uključivala pravedniju raspodjelu tereta između zemalja članica koje su najizloženije imigrantskom pritisku i ostalih zemalja na sjeveru kontinenta.
Italija će predsjedavati Vijećem EU-a u tranzicijskom razdoblju kada se mijenjaju čelnici europskih institucija. Svako predsjedništvo Vijećem u drugoj polovici godine ima manje vremena od predsjedništva iz prve polovice godne, zbog ljetne stanke koja traje mjesec dana. U slučaju talijanskog predsjedništva, vrijeme koje preostaje za provedbu ambicioznog programa još je kraće jer će se dobar dio energije u europskim institucijama trošiti na izbor novih čelnika.
Sadašnja Komisija zapravo samo obnaša dužnost, a nova Komisija trebala bi stupiti na dužnost 1. studenoga, a to onda znači da neće biti puno zakonodavnih prijedloga kojima bi se predsjedništvo trebalo baviti.
Od stupanja na snagu Lisabonskog ugovora 2009. godine, rotirajuće predsjedništvo Vijećem EU-a postalo je manje vidljivo, ali zapravo nije izgubilo na važnosti. Predsjedništvo zastupa države članice u tzv. trijalogu u kojem zajedno s Parlamentom i Komisijom kao predlagateljem zakona radi na usuglašavanju konačnog teksta zakona.
Talijansko predsjedništvo bit će jedno od jeftinijih. Troškovi vezani uz predsjedništvo trebali bi iznositi 56 milijuna eura. Do sada je najjeftinije bilo dansko predsjedništvo u prvoj polovici 2012. kada je potrošeno 40 milijuna eura, a najskuplje francusko u drugoj polovici 2008. godine 170 milijuna eura.
Dva prethodna predsjedništva, litavsko i grčko, koštalo su 62 odnosno 50 milijuna eura. (Hina)
