Na zatvorenoj sjednici Vlada je obilježila Institut Ruđer Bošković kao središnju točku skladištenja radioaktivnog otpada. Odluku je trebao provesti Državni Zavod za zaštitu od zračenja. No, naišao je na – kočnicu.
Ravnateljica Instituta, dr. Danica Ramljak deset mjeseci odbija potpisati ugovor kojim bi IRB na dugotrajni rok postao meta radioaktivnog otpada iz cijele Hrvatske, ali i izvora koji se slučajno zateknu unutar naših granica.
Građani su ogorčeni, kao i većina stručnjaka. Smatraju kako se odlukom krše kriteriji Unije po kojima odlagalište ne smije biti u naseljenoj zoni, već na geološki stabilnom terenu i pod zemljom.
>> Odlagalište radioaktivnog otpada u Zagrebu!
A upravo je Unija ta zbog koje je odluka, kako smatraju ekolozi, donesena – ishitreno. Naime, da bi zatvorili poglavlje 15 pristupnih pregovora, odlagalište otpada niske i srednje radioaktivnosti mora postojati. Kako bi se to pitanje što prije riješilo, Unija je za uređenje Ruđera dala oko 2 milijuna eura.
Ravnateljica navodi kako je Ugovor nedefiniran i nejasan, a zbog sigurnosti zaposlenika Instituta i građana, imenovala je Savjetodavno povjerenstvo za njegovu doradu koje je naglasilo:
'Ugovor, kojim bi se Institut na dulji rok obvezao na skladištenje cjelokupnog radioaktivnog otpada s područja RH neprihvatljiv je zbog stalnog povećanja rizika koji bi nastao s povećanjem količine uskladištenog materijala, pri čemu treba naglasiti da se provremeno skladište (PSRM) IRB-a nalazi na vrlo nepovoljnoj lokaciji (gusto naseljeno, trusno područje) za odlaganje većih količina opasnih materijala.
Eventualno potpisivanje Ugovora o proglašenju PSRM-a privremenim središnjim skladištem za nisko i srednje radioaktivni otpad iz RH, bilo bi opravdano samo uz uvjet da se Vlada RH i ostale nadležne institucije potpisnice Ugovora obvežu da će u roku ne duljem od pet godina od potpisivanja istog, riješiti pitanje trajnog odlaganja uskladištenog radioaktivnog materijala na stručan, ekonomski i zakonski prihvatljiv način na lokaciji trajnog odlagališta koje bi trebalo izgraditi u RH.'
Ravnateljica koja je dosada izbjegavala istupe u javnosti navodi:
'Ravnatelj je jedini krivično i materijalno odgovoran za sve osobe koje se po bilo kakvoj osnovi nalaze u prostoru Instituta na kojem dnevno radi oko 900 stalno zaposlenih te više od 200 vanjskih suradnika. Institut se nalazi u neposrednoj blizini centra Zagreba i prometnica kojima dnevno prolazi velik broj ljudi te bih potpisivanjem ovakvog Ugovora na sebe preuzela odgovornost i za te ljude'.
Pritisak na ravnateljicu – ne prestaje. Iz Instituta potvrđuju kako Vlada užurbano planira njezinu smjenu zbog neposluha.
'Podržavam napore Vlade RH za ulazak Hrvatske u EU, ali Ugovor koji nije jasno definiran ne želim potpisati ni pod cijenu smjene. Zanima me kako se misli dugoročno skladištiti radioaktivni otpad u centru Zagreba, a da se ne razmišlja o trajnom rješenju'.
