Pročitajte i ovo
''Počeo me tući, onda vrijeđati da sam kurva, da ne znam brinuti o djetetu'', priča jedna zlostavljana žena.
''Smaknut ću te, bacit ću te niz stepenice, bacit ću te kroz balkon... Dizanja pištolja, pucanje, nož'', priča druga.
Godinama je to bila njihova svakodnevica. Trpjele su iz straha ili zbog djece.
''Upravo zbog djece iz takve se sredine mora otići što prije. Nema pomoći.''
''Dijete je sve više i više bilo u strahu, počeo je biti plačljiv. U strahu, isto kao i ja.''
Svaki mjesec jednoj ženi u Hrvatskoj, bivši ili sadašnji partner, oduzme život.
''Ove godine je, do kraja listopada, ubijeno 16 žena. U posljednjih 10 godina to je najveći postotak. Inače, na godišnjoj razini je bio 11-13 žena'', kazala je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Sustav je zakazao, tvrde žrtve, a struka potvrđuje.
''Zašto žrtva uvijek mora biti žrtva svugdje? Jako mi je teško, ja sam kao u zatvoru. Bojite se da ga ne sretnete, ne krećete se... On je na slobodi, ne snosi dio odgovornosti. Ono sve što ste stekli zajedno - on to lagodno koristi'', anonimno priča svoje iskustvo jedna od žrtava.
Hrvatska zaostaje za regijom.
''Države iz regije ratificirale su Istanbulsku konvenciju, konvenciju Vijeća Europe za sprječavanje nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, Hrvatska nije'', ističe specijalna izvjestiteljica UN-a za nasilje nad ženama Dubravka Šimonović.
Nemamo ni dovoljan broj sigurnih kuća.
''Skloništa i domova ima samo 18'', ističe Mirjana Duduković iz Ženske grupe Korak. ''Po standardima EU-a, po broju stanovnika, trebalo bi ih biti još dvaput toliko'.
Nasilje nad ženama predstavlja ozbiljan društveni problem. Nažalost, još uvijek većina takvih slučajeva ostaje u tamnoj brojci neprijavljenih kaznenih djela.
''Moramo se miješati, na bilo koji način moramo pomoći. Moramo otvoriti oči žrtvi. Moramo joj otvoriti oči'', poručuju žene koje su se spasile.
